Brzi razvoj medicine uz pomoć moderne tehnologije znatno je utjecao na poboljšanje i produljenje ljudskog života. Znanstveni napredci na polju imunologije, farmakologije, transfuziologije, kao i kirurgije omogućio je uspješno presađivanje ljudskih organa i tkiva. Detekcijom potencijalnog donora započinje eksplantacijsko-transplantacijski proces. Postoji točno određen protokol po kojem se detekcija radi, a izvršava ga transplantacijski koordinator. Donori organa mogu biti živi darivatelj i kadaverični darivatelj. Najveći udio su donori nakon moždane smrti (kadaverični) i broj se kreće zavisno o pojedinoj državi. Nakon detekcije slijedi evaluacija donora. Prilikom evaluacije provjeravamo zdravstveno stanje donora koje ne smije ugroziti primatelja organa. Nakon opće procjene slijedi procjena pojedinih organa. Smrt mozga podrazumijeva ireverzibilni prekid funkcije velikog i malog mozga te moždanog debla. Proces dijagnosticiranja moždane smrti započinje ako su zadovoljeni zakonom propisani uvjeti, kliničkim testovima utvrđuju se klinički znakovi smrti mozga, a dijagnoza se konačno potvrđuje jednim od parakliničkih testova. Održavanje donora u jedinici intenzivnog liječenja usmjereno je na održavanje funkcije organa koji su predviđeni za eksplantaciju. Medicinska sestra prikuplja podatke o prijašnjem i sadašnjem stanju donora te prema tome postavlja sestrinske dijagnoze, intervencije i ciljeve kako bi provođenje zdravstvene njege bilo što efikasnije. Medicinska sestra ima važnu ulogu u prevenciji i pravovremenom prepoznavanju komplikacija kod donora. Svi građani u Republici Hrvatskoj su potencijalni darivatelji organa, osim ako se za vrijeme života nisu izričito izjasnili protiv doniranja organa i to pismeno izrazili. Prije postupka eksplantacije potrebno je razgovarati s obitelji preminulog i zatražiti dopuštenje za eksplantaciju, ako se obitelj protivi, poštuje se njihova želja i sam postupak se obustavlja.