Depresija je vrlo učestala bolest, koju je vrlo važno znati prepoznati i suočiti se s njom. Simptomi depresije mogu dnevnu rutinu učiniti gotovo nemogućom. Depresija nam može zamagliti pogled na svijet, prikazati nam svaki problem većim nego što on jest. Na globalnoj razini, procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija, depresija će do 2020. godine postati drugi zdravstveni problem. Trenutačno je na četvrtom mjestu, u ženskoj populaciji prvi. Uglavnom počinje gotovo posve neprimjetno, kontakti i uobičajeni razgovori s ljudima polako postaju isprazni i dosadni, gubi se zanimanje za svakodnevne, male stvari, čovjek se osjeća nelagodno u društvu, nestaje zanimanje za bliske i drage osobe, u duši više nema radosti, a gotovo svaka misao i svaki zadatak koji se treba obaviti praćen je neobjašnjivim osjećajem nelagode i straha. Ničim izazvana tuga traje i traje, prati čovjeka danima i ne prestaje. Smatra se da u našoj zemlji oko pet posto stanovništva boluje od neke vrste depresivnog poremećaja, što nije nikakva posebnost u odnosu na druge narode i države, iako u posljednje vrijeme svjedočimo nekim istraživanjima koja ukazuju na to da su Hrvati "najdepresivniji narod". Uzrok koji dovodi do poremećaja je nepoznat. Zato postoji niz teorija o mogućim mehanizmima nastanka poremećaja raspoloženja. Mladalačka depresija je pojava sa kojom se često, i sve više, susreću mladi ljudi u procesu sazrijevanja. Problemi, kao što su pritisak vršnjaka, akademska očekivanja i promjena tijela, mogu donijeti puno uspona i padova za mlade, no kod nekih nije riječ samo o privremenim osjećajima, već i simptomu depresije što kasnije može dovesti na pomišljanje o samoubojstvu, odnosno do počinjenja istoga. Samoubojstvo je treći vodeći uzrok smrti među adolescentima. Brojni su uzroci koji dovode do povećanja suicidalnog rizika. Dominiraju mentalne bolesti jer je 90 % onih koji su počinili samoubojstvo imalo psihijatrijsku dijagnozu. Odnosi unutar obitelji te odnosi s okolinom također imaju važnu ulogu. Nepripadanje dominantnoj kulturi može povećati suicidalni rizik, pogotovo u onim sredinama koje su zatvorene i netolerantne. Kao najčešći motivi za samoubojstvo mladih spominju se: školski neuspjeh, pad razreda, isključenje iz škole, socijalna nestabilnost, nesigurnost, patološka ljubomora, konflikti s roditeljima i profesorima. Upravo razumijevanje rizičnih čimbenika koji mogu dovesti do samoubojstva ključno je u prevenciji ovakvog ponašanja. U starijoj životnoj dobi depresija se najčešće javlja uz druga zdravstvena stanja i bolesti i traje dulje nego kod mlađih osoba. Čimbenici koji povećavaju rizik od razvoja depresije su stresni događaji, nedostatak podrške u društvenom okruženju, obiteljsko nasljeđe, nepravilna prehrana, slabija tjelesna aktivnost, nedostatak dnevnog svjetla, ženski spol, život bez partnera (npr udovice/ci i sl.) korištenje lijekova koji kao nuspojavu imaju depresiju, ostala zdravstvena stanja i sl. Jako često se susrećemo sa pojmom poslijeporođajne depresije koja pogađa žene sve češće. Točan uzrok poslijeporođajne depresije još uvijek nije potpuno poznat. Prema nekim istraživanjima, uzrok poslijeporođajne depresije treba tražiti u naglom padu razine hormona u tijelu majke nakon poroda. Iscrpljenost nakon poroda, stres i nedostatak sna u prvim tjednima života novorođenčeta također mogu biti čimbenici koji mogu utjecati na pojavu ovog poremećaja. Svjetska zdravstvena organizacija jasno je definirala promociju mentalnog zdravlja i prevenciju mentalnih poremećaja kao javnozdravstveni prioritet. Pri tome su promocija, prevencija i rana intervencija, te liječenje, kontinuirano zbrinjavanje i rehabilitacija oboljelih komplementarne komponente u procesu preventivnog djelovanja. Što se prije počne s liječenjem, veći su izgledi za izlječenje. Lijekovi skraćuju trajanje, smanjuju simptome i sprječavaju ponovno pojavljivanje bolesti. Izgledi za ozdravljenje mnogo su veći ako se bolesnik potpuno drži programa liječenja. Glavne metode liječenja su lijekovi i psihoterapija (terapija razgovorom) te, naravno, kombinacija obaju načina liječenja.