Zmijski toksini su kompleksne mješavine proteina, lipida, peptida, ugljikohidrata, metalnih iona i drugih organskih spojeva koje zmije otrovnice pri ugrizu ispuštaju iz otrovnih žlijezda u ranu, kako bi paralizirale ili ubile žrtvu, pomogle pri probavi i pomogle u samoobrani od predatora. Postoje neurotoksini, hemotoksini i citotoksini. Neurotoksini utječu na živčani sustav na više načina: blokiranjem nervnih impulsa što dovodi do paralize ili preopterećenjem živčanog sustava što dovodi do kolapsa organizma. Citotoksini iniciraju razgradnju plijena i prije nego što je on progutan. Oni su najprimitivniji oblik otrova. Otrov uništava stanice što dovodi do kolapsa tkiva. Hemotoksini napadaju crvene krvne stanice i krvne žile. Uzrokuju unutarnja krvarenja i zgrušavanje krvi. Enzimi su biološki katalizatori, najčešće proteini. Katalizator je spoj koji povećava brzinu reakcije ali ne ulazi u reakciju s reaktantima. Zmijski enzimi toliko ubrzavaju reakcije u otrovanom organizmu da mogu dovesti do smrti. Najčešći enzimi u zmijskim toksinima su disruptori i inhibitori kolinestraze, LAAO, fosfolipaze A₂, SVSp-aze, SVMP-aze i hijaluronidaze. U Republici Hrvatskoj obitavaju tri otrovne vrste zmija. To su poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) i planinski žutokrug (Vipera ursinii). Sve 3 vrste su zaštićene i ne smiju se ubijati. Poskok je najotrovnija i najopasnija zmija u Europi pa tako i u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je možemo naći u Dalmaciji, Istri, Lici, Zagori, Zagorju, Banovini i Kordunu. Riđovka je najrasprostranjenija zmija Europe i najrasprostranjenija zmija uopće. Obitavaju u Slavoniji, a može ih se naći i u Gorskom Kotaru. Planinski žutokrug je najmanja europska zmija ljutica. Pojavljuje se u vrlo malim i izoliranim populacijama na prirodnim planinskim travnjacima Dinarida. Nalazimo je samo iznad 1100 m nadmorske visine. Planinski žutokrug predstavlja endem planinskih područja Balkana, pretežito Dinarida, a osim u Hrvatskoj obitava u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji. U Hrvatskoj naseljava južne padine Velebita, Dinaru, Troglav i Kamešnicu, te pojedine planine u Lici i Gorskom kotaru (Velika i Mala Kapela). Najveći broj ugriza zmija u Republici Hrvatskoj zabilježen je u dobi od 21-40 godina starosti. Izrazito je bitno naglasiti pridržavanje mjera predostrožnosti od ugriza zmija, a ukoliko se ugriz desi potrebno je pridržavati se posebnih mjera koje će smanjiti štetni utjecaj otrova na organizam do početka pružanja liječničke pomoći.