Ljudsko tijelo sastoji se od tkiva i organa koji svaki svojom specifičnom funkcijom doprinosi skladnom funkcioniranju organizama. Tkiva i organi su izgrađeni od pojedinačnih elemenata, stanica. Stanice imaju sposobnost dijeljenja, umnažanja i rasta da bi nadomjestile one starije i odumrle. Period rasta i mirovanja stanica u svakoj je stanici kontroliran genima koji se nalaze u jezgri stanice. Prema znanstvenim istraživanjima stanice koje se neprestano obnavljaju tijekom života mogu se početi obnavljati, rasti i bez kontrole i tada mogu postati zloćudne. U organizmu postoje i dodatni mehanizmi koji te greške mogu ispravljati, dok samo u nekima ta mogućnost neobnavljanja ne postoji. Tumori mogu biti benigni (dobroćudni) i maligni (zloćudni). Zloćudne tumore u žena nazivamo još i rakom dojke. Tako možemo reći da se karcinom dojke odvija kada se radi o ovom drugom nekontroliranom rastu stanica, kada se zbog genetskih i kromosomskih nepravilnosti počnu umnažati, počinje tijek abnormalnog tumorskog rasta, a da pri tom stare stanice ne odumru. Tako se stvaraju nakupine velikog broja nepotrebnih stanica, tj višak tkiva: čvor, kvržica, oteklina, odnosno tumori, treba otprilike oko 5 godina da nastane tumor promjera 1 cm. Također maligni ili zloćudni tumori rastu brzo i nezaustavljivo te urastaju u okolno zdravo tkivo, uništavaju okolne zdrave stanice, ulaze u limfne ili krvne žile i strukture te ih je zbog toga teško odstraniti u cijelosti osim u ranoj fazi nastanka. Ponekad je potrebno odstraniti i cijeli organ kako bi se zaustavio rast zloćudnih stanica i njegovo pogubno širenje. Postoje mnogi faktori koji utječu u nastanku takvog stanja od genetske predispozicije, utjecaja okoline, načina života i životnih navika, starosti. Zloćudni tumori dojke kod žena su u velikom porastu, što govore statistike, naučne studije i otkrića. Neki od razloga takvog stanja su uglavnom kasno otkrivanje tumora, kasno javljanje na preglede, slaba zdravstvena kultura, udaljenost od zdravstvenih ustanova, kao i mnogi drugi čimbenici, te su tako zloćudni tumori svrstani u sam vrh uzroka smrtnosti kod žena. Kada govorimo o benignim ili dobroćudnim tumorima, nisu agresivni, ne metastaziraju i uglavnom ne ugrožavaju život bolesnika, to su ograničeni tumori, ne šire se u okolna tkiva, ne ulaze u limfne i krvne žile, najčešće su to ciste ili drugi oblici mastopatije, lako se odstranjuju i vrlo rijetko imaju recidiv. U Hrvatskoj godišnje oboli oko 2500 žena dok je incidencija preko 100:100 000 žena. Tumor dojke nešto je češći u razvijenim zemljama i jedan od najrasprostranjenijih tumora u žena u svijetu. Također, javlja se i u muškaraca u obliku 1:100 slučajeva. Ono što je kod tumora najvažnije i najnužnije jest rano otkrivanje, postavljanje dijagnoze, brza intervencija i brza terapija. Metoda za rano otkrivanje tumora su samopregled dojki, liječnički pregled, UZV pregledi, mamografija, MR, citološka punkcija, scintigrafija, CT PET. S obzirom da na terapijski učinak, pa i preživljavanje, najviše utječe rana dijagnoza bolesti, glavni cilj je odgovarajući probir (screening). Brojne studije su dokazale da je probir raka dojke evidentno koristan za žene između 50-te i 74-te godine starosti, dok je za dobne skupine mlađe od 50 godina korist probira upitna. Najadekvatniji slijed dijagnostičkih metoda je samopregled dojke od 20-te godine a od 35-te godine pregled dojke jednom godišnje. Prva mamografija (base line mammography) vrši se u 40-toj godini ili ranije kod rizičnih skupina. Mamografiju treba ponavljati svake dvije godine, tj. svake godine od 50-te godine života, a rizične skupine od 35-godine. O važnosti mamografije govori i podatak da redovne mamografije smanjuju mortalitet od raka dojke u žena od 50-te do 69-te godine za 30%.