Uz izuzetak čovjeka najuspješniji i najrašireniji sisavci naše planete su štakori i miševi. Štakor u odnosu na čovjeka predstavlja starosjedioca na zemlji. Zajednička je karakteristika čovjeka i štakora da žive tako reći zajedno jedan uz drugoga ili blizu drugoga,a da nisu prijatelji. Ljudi svojim aktivnostima osiguravaju uvjete za život glodavaca, odnosno slonište i hranu, a oni služeći se tim pogodnostima iskorištavaju evolucijsku pogodnost u odnosu na čovjeka koju im daje njihov gotovo nevjerojatan biološki potencijal razmnožavanja i prilagpdljivost na različite uvjete života, pronalaženju načina da opstanu i ostanu uz čovjeka. Rad prikazuje veliko higijensko i ekonomsko značenje deratizacije kao opće i preventivne mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolest. Da bi se postigao cilj deratizacije svaka deratizacija trebala bi biti kombinacija svih metoda suzbijanja štetnih glodavaca. Kontrola štetnika provodi se kroz postupke higijene, čišćenja, nadzora i kontrole. Ti postupci trebaju biti implementirani s ciljem sprečavanja nastanka okruženja pogodnog za razvoj štetnika.Moraju se imenovati odgovorne osobe za provođenje navedenih kontrola, odnosno nadzora koje moraju biti educirane i obučene za provedbu postupaka nadzora.Osobe koje koriste sredstva za suzbijanje štetočina ista moraju upotrebljavati na način da ne dođe do zagađenja okoline. Iako je čovjek davno povezao pojavu bolesti, naročito kuge s najezdom štakora, sve do novijih vremena nije bio naročito uspješan u borbi protiv njih. Tek u novije doba, porastom standarda, usvajanjem higijenskih navika, poboljšanjem uvjeta života te s početkom doba rodenticida postajemo uspješniji u suzbijanju štakora i drugim komendzalnih glodavaca, čime je i borba protiv zaraznih bolesti koje oni prenose postala učinkovitijom.