Povijest palijativne skrbi seže daleko u prošlost ali suvremena palijativna skrb počinje sa medicinskom sestrom Dame Cicely Saunders. U Hrvatskoj počeci palijativne skrbi vežu se uz prof. Anicu Jusić. U različitim zemljama za skrb za umirućeg bolesnika koriste se različiti nazivi. Također se i definicije palijativne skrbi razlikuju no sve definicije se slažu u tome da skrb za umiruće bolesnike obuhvaća cjelokupnu medicinsku, socijalnu i duhovnu brigu i za bolesnike i za obitelj. Palijativna skrb može se odvijati kod kuće, u domu za stare i nemoćne, bolnici ili u hospiciju. Razlikujemo dvije vrste palijativne skrbi: nespecijalizirane ili konvencionalne službe palijativne skrbi i specijalizirane službe palijativne skrbi. U svim ustanovama djeluju različiti djelatnici koji se udružuju u interdisciplinarni tim u kojem vodeću ulogu ima medicinska sestra kao ona koja najviše vremena provodi s pacijentom. Djelokrug rada medicinske sestre je proces zdravstvene njege što uključuje: utvrđivanje potreba za zdravstvenom njegom, planiranje, provođenje i evaluaciju zdravstvene njege. Poseban naglasak stavili smo na sestrinske intervencije kod SMBS, boli, straha, smanjene prohodnosti dišnih puteva, smanjene tjelesne težine, opstipacije i visokog rizika za dekubitus. Za medicinsku sestru je izrazito je važno zbrinjavanje bolesnika u zadnjem stadiju bolesti pri čemu će do izražaja doći interpersonalne kompetencije koje medicinska sestra posjeduje. Zbrinjavanje bolesnika u posljednjem stadiju uključuje i prepoznavanje simptoma koji označavaju približavanje smrti te intervencije koje su usmjerene na ublažavanje boli, prehranu i hidraciju. Osim ovih intervencija postoje specifične intervencije medicinske sestre koje su vezane za zbrinjavanje bolesnika nakon smrti. Ono što je vrlo bitno u palijativnoj skrbi i za vrijeme bolesti i nakon smrti bolesnika je kvalitetna komunikacija kao preduvjet kvalitetne palijativne skrbi. Komunikacija se ne odnosi samo na interakciju između pacijenata i zdravstvenih radnika, nego i na međudjelovanje između pacijenata i njihovih obitelji. Osim komunikacije vrlo važna je i psihosocijalna podrška umirućima i podrška samoj obitelji u žalovanju.