Zanemarivanje kao i zlostavljanje jedno je od najtežih oblika opasnosti za djecu, a nažalost događa se svakodnevno. Zanemarivanje djece mnogo je češće nego zlostavljanje, ali posljedice zanemarivanja jednako su ozbiljne kao i posljedice zlostavljanja. Budući da još uvijek nije dovoljno prepoznato, posvećuje mu se manje pažnje nego naprimjer fizičkom ili spolnom zlostavljanju. Jedna od zajedničkih karakteristika napadača, bez obzira na to o kojem se obliku zlostavljanja radi, jest da su u većini slučajeva i sami bili žrtve zlostavljanja. To se primjećuje i u odraslih, ali i kod djece napadača. S obzirom na složenost problema zlostavljanja, u njegovu rješavanju potrebna je suradnja stručnjaka različitih struka, tj. od velike je potrebe suradnja multidiscipliniranog tima među kojima je i radni terapeut koji kroz inicijalnu procjenu djeteta te roditelja/skrbnika gradi odgovarajući radnoterapijski proces s ciljem rješavanja problema. Cilj radnoterapijskog procesa je sprječavanje ponavljanja zlostavljanja i ublažavanje posljedica nasilja, što je ujedno i sprječavanje nastanka mogućih dugoročnih posljedica kojima su zlostavljana i zanemarivana djeca podložna. Vršnjačko nasilje je također jedan od velikih problema današnjice. Budući da u svim ustanovama gdje su djeca postoji i nasilje i zlostavljanje oduvijek. Zbog toga se često čuje stav da je to normalan dio odrastanja ili dječja (nespretna) igra. Istina, to je uobičajeno, djeca ne znaju bolje jer tek uče socijalne vještine i prve korake u međuljudskim odnosima, stoga ih treba poučavati i odgajati. Ako to ne činimo, riskiramo ružne dugoročne posljedice za njih te za njihovu sadašnju i buduću okolinu. Tu, naravno, roditelji imaju presudnu ulogu i to ne samo one djece koja se ponašaju nasilno ili trpe, nego sve djece jer važno je osigurati vrijednosni sustav koji naglašava uvažavanje i poštovanje drugih i sigurno okruženje za sve. Osim toga, svatko u nekom trenutku može postati metom nasilja i zlostavljanja.