Inkontinencija urina je često stanje koje može pogoditi svakoga, bez obzira na spol i dob. Ipak, češće se javlja u starijih osoba i žena. Uzrok inkontinencije u žena je najčešće slabljenje mišića zdjeličnog dna (trudnoća, porod, pad koncentracije estrogena u menopauzi), a u muškaraca je povezana s problemima s prostatom. Brojni su čimbenici rizika vezani uz inkontinenciju urina, a najznačajniji su: dob, spol, pretilost, pušenje te prisutnost drugih bolesti. Prvi korak u postavljanju dijagnoze inkontinencije je uzimanje detaljne anamneze od pacijenta i fizikalni pregled, a nakon toga se pacijent upućuje na ostale dijagnostičke postupke. Kod procjene stanja pacijenta, osim uspostavljanja dobrog odnosa s pacijentom, uloga medicinske sestre je: procijeniti vrstu, težinu i trajanje inkontinencije, broj epizoda voljnog i nevoljnog mokrenja, količinu izmokrenog urina, prisutnost podražaja na mokrenje, bol pri mokrenju, prisutnost krvi u urinu, okolnosti u kojima se javlja inkontinencija te psihičke reakcije na ovo stanje. U liječenju inkontinencije primjenjuju se konzervativne metode, kiruške metode te prilagodba načina života. U sestrinskoj skrbi za pacijente s inkontinencijom urina posebnu pažnju treba posvetiti edukaciji pacijenta o prilagodbi načina života. Medicinska sestra treba naučiti pacijenta pravilnom izvođenju treninga mokraćnog mjehura, vježbanju mišića dna zdjelice. Nadalje, potrebno je savjetovati pacijentu izbjegavanje hrane i tekućine koja djeluje iritirajuće za mokraćni mjehur. Također, važno je ukazati na značajnost provođenja redovite higijene kože perinealne regije, kao i korištenje odgovarajućih pomagala (pelene, predlošci). Budući da inkontinencija urina ima negativan utjecaj na sve aspekte života pacijenta, nerijetko se javlja manjak samopouzdanja, povlačenje iz svakodnevnih aktivnosti te izbjegavanje druženja. Medicinska sestra treba biti podrška pacijentu i njegovoj obitelji kako bi se lakše nosili s promjenama koje nosi inkontinencija urina.