Miastenija gravis je rijetka, neuromuskularna i autoimuna bolest sa simptomatologijom teške mišićne slabosti i otežanog izvođenja svakodnevnih aktivnosti, što znatno utječe na stupanj kvalitete života. Uzrok bolesti je poremećaj prijenosa podražaja sa živca na mišić u području neuromišićne spojnice. Simptomi su promjenjivi, ovisno o tome koliko je bolesnik odmoran ili umoran te variraju tijekom dana. Kod velike većine oboljelih javlja se okularni oblik mijastenije koji kasnije progredira. Životno ugrožavajuća koplikacija je mijastenična kriza gdje može biti zahvaćena muskulatura cijelog dišnog puta pa pacijent mora bit pripojen na mehaničku ventilaciju. Glavno obilježje bolesti je mišićna slabost i zamor koji se mogu smanjiti redovitim vježbanjem i izbjegavanjem sjedilačkog načina života koji pacijenti često primjenjuju kako bi izbjegli umaranje. Fizioterapijska procjena je specifična, a cilj joj je izrada individualnog plana fizioterapijske intervencije, koja je problemski orijentirana. Fizioterapijom se postiže smanjenje ili ublažavanje simptoma, spriječavanje nastajanja i smanjenje broja egzacerbacija te poboljšanje funkcionalnog statusa bolesnika. Poboljšanjem funkcije respiratorne i skeletne muskulature dolazi do značajnog poboljšanja osnovne bolesti i općeg stanja pacijenta pa su kondicijski trening i terapijske vježbe temelj fizikalne terapije. Uočeni i pozitivni učinci fizioterapije su povećanje motivacije za liječenje i terapiju, smanjenje poremećaja raspoloženja poput depresije, smanjenje dispneje i ostalih respiratornih simptoma te poboljšanje kardiovaskularne funkcije. Odabir vježbi temelji se na individualnom planu fizioterapijske intervencije, prema mogućnostima pacijenta nakon procjene limitirajućih i rizičnih čimbenika koji mogu sputavati oboljele u izvođenju vježbi pa se prema tome utvrđuje i trajanje, učestalost i intenzitet vježbanja. Pacijentima sa mijastenijom gravis je učinkovitije vježbati više puta dnevno, u kratkom periodu vremena uz odmore, jer se za vrijeme stanke mišići odmaraju i skupljaju potrebne hranjive sastojke za daljnje aktivnosti. Rekreativne aktivnosti koje se preporučaju osobama sa mijastenijom gravis su vježbe niskog do umjerenog intenziteta kao što su hodanje, lagano trčanje, plivanje, vožnja biciklom i uspinjanje stepenicama.