Neuromuskularne bolesti su heterogena grupa bolesti koje se klinički očituju dominantnom progresivnom mišićnom slabošću i posljedično teškim funkcionalnim onesposobljenjem bolesnika. U početnoj fazi bolesti, pacijent je najpokretljiviji te ima najveću mišićnu snagu. U ovoj se fazi pozicioniranje koristi, kako bi se što dulje očuvala snaga mišića i usporila progresija bolesti. Progresijom bolesti, pacijent je neaktivniji, a kod nekih neuromuskularnih bolesti, progresija može dovesti i do dugotrajnog ležanja u krevetu. U toj fazi, glavni cilj je spriječiti neželjene posljedice nepravilnog dugotrajnog ležanja kao što su: kontrakture, deformacije kralježnice (skolioze), respiratorni problemi (pneumonija), kardiovaskularni problemi (tromboza) i atrofija mišića. Pacijent se pozicionira u supinirani, bočni, polusjedeći i pronirani položaj. Svaki od navedenih položaja ima svoje prednosti kod određenih oštećenja. U pozicioniranju neuromuskularnog pacijenta koristi se individualni pristup. Neuromuskularne bolesti karakterizira progresivna mišićna slabost, ali svaki pacijent ima svoja individulana oštećenja. Ne postoje standardi kako pacijent koji boluje od neuromuskularne bolesti treba ležati, nego fiozioterapeut pozicionira pacijenta prema njegovim individualnim oštećenjima. Takav način pozicioniranja omogućava pacijentu udobnost, sigurnost i početnu poziciju za izvođenje željenih aktivnosti. Mijenjanje položaja pacijenta uvelike pomaže u sprečavanju gore navedenih oštećenja. Također, pacijenta je potrebno okretati na oba boka, kako bi sačuvao pravilnu percepciju vlastitog tijela. Neuromuskularne pacijente je potrebno što više uključivati u zajednicu (kretanje, rekreacija i sport), ukoliko ne mogu samostalno, potrebno je korištenje ortoza ili invalidskih kolica. Za pacijente koji provode većinu dana u invalidskim kolicima, pravilno pozicioniranje je važno kako bi se očuvala samostalnost i što veća funkcionalnost u aktivnostima svakodnevnog života.