Središnji živčani sustav dio je živčanog sustava čovjeka koji se sastoji od mozga i leđne moždine. Uloga mu je da prima, uspoređuje i procesira sve informacije primljene iz vanjske i unutrašnje okoline te da generira eferentne impulse. Time povezuje organe i organske sustave i omogućuje da organizam djeluje kao kompaktna cjelina. Stoga bolesti središnjeg živčanog sustava mogu dovesti do značajnih kako fizičkih, tako i psihičkih problema. Te se bolesti često manifestiraju kao problemi neurodegenerativne prirode kao što su mnogi oblici demencije. Demencije su obilježene progresivnim propadanjem intelektualnih funkcija kao posljedica kroničnih moždanih bolesti, tj. encefalopatija. Na prvom mjestu uzroka demencije nalazi se Alzheimerova bolest sa karakterističnim senilnim plakovima ispunjenim beta-amiloidnim peptidima te neurofibrilarnim snopićima sa tau proteinima. Te se neuropatološke promjene nalaze u manjoj mjeri i u drugim demencijama, ali i u normalnom starenju. Kako bi se bolest otkrila u što ranijem obliku ili u pretkliničkom stadiju, zadnjih nekoliko godina sve više raste potražnja za idealnim biljezima koji bi ukazali na bolest i omogućili praćenje terapije. Budući da je cerebrospinalna tekućina (likvor) u izravnom kontaktu sa središnjim živčanim sustavom, upravo ona je najreprezentativniji uzorak za određivanje biljega koji ukazuju na demenciju. Likvor dobiven lumbalnom punkcijom, po kemijskom sastavu vrlo je sličan plazmi, no, ipak neki proteini specifični za demencije mogu se odrediti jedino u likvoru. To su beta-amiloidni protein, fosforilirani i ukupni tau protein. Metoda kojom se navedeni biljezi određuju je ELISA. Mjeri se intenzitet nastale boje koji je proporcionalan koncentraciji traženog biljega. Za vizualizaciju biljega danas postoje mnogi kompjuterski programi koji olakšavaju interpretaciju nalaza. Time je moguće otkriti demenciju Alzheimerovog tipa kao i njegov predsimptomatski stadij, ali je omogućena i diferencijalna dijagnostika između Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije kao što je na primjer Creutzfeldt-Jakobova bolest ili demencija Lewyjevih tjelešaca.