Fibromialgija nije bolest već bolni sindrom nejasne etiologije koji u najvećoj mjeri zahvaća žensku populaciju u dobi od 20 do 60 godine života. Zbog nepoznatog uzroka prevencija ovoga oboljenja iznimno je mala i iznosi svega 2%. Primarni simptom fibromialgije je kronična bol rasprostranjena po cijelom tijelu. Osobe oboljele od fibromialgije imaju smetnje spavanja zbog kojih se ujutro bude jako umorne, osjetljive su na dodir, svjetlo i zvukove, imaju kognitivne smetnje, a mnoge osobe trpe i od preklapajućih komorbidnih stanja kao što je sindrom iritabilnog crijeva, lupus i artritis. Za dijagnozu fibromialgije ne postoje specifični laboratorijski i dijagnostički instrumenti već se liječnici u njezinom dijagnosticiranju oslanjaju na povijest bolesti, subjektivne simptome koje saznaju od oboljele osobe, fizikalni pregled i precizno određivanje bolnih točaka po tijelu. Fibromialgiju nije moguće izliječiti, već se liječenjem nastoje ubažiti njezini simptomi. Ublažavanje simptoma provodi se medikamentozno i nemedikamentozno. Medikamentozno liječenje usmjereno je na poboljšanje simptoma, a nemedikamentozno liječnje usmjereno je na poboljšanje funkcionalnih posljedica simptoma. Za poboljšanje funkcionalnih posljedica simptoma koriste se brojni fizioterapijski postupci: terapijske vježbe, hidroterapija, termoterapija, elektroterapija, masaža, aerobne vježbe i vježbe disanja. Prema svakoj oboljeloj osobi od fibromialgije potreban je individualan pristup u određivanju terapije. Fizioterapijski postupci koriste se u svrhu umanjenja boli, povećavanja opsega pokreta, smanjenja ukočenost, jačanja mišićne snage i izdržljivosti, ispravljanja posture tijela, poboljšanja općeg zdravstvenog stanja i povećanja kvalitete života.