Cilj ovog rada jest objasniti povezanost štetnih kemikalija koje se sve više primjenjuju u današnjem industrijaliziranom društvu s njihovim štetnim svojstvima i djelovanjem na endokrine žlijezde čovjeka. Endokrini disruptori su egzogene tvari ili smjesa koja posjeduje svojstva za koja se može očekivati da će dovesti do endokrinih poremećaja u zdravom organizmu, njegovom potomstvu i podpopulaciji. Endokrine žlijezde su žlijezde s unutarnjim izlučivanjem. One proizvode hormone koji se oslobađaju u krv ili limfni sustav pa mogu djelovati daleko od mjesta gdje su proizvedeni. Primjeri endokrinih žlijezda su hipofiza, štitna žlijezda i nadbubrežna žlijezda. Gušterača je primjer endokrine i egzokrine žlijezde. Hipotalamičko-hipofizni sustav glavni je sustav upravljanja endokrinim žlijezdama. Hipotalamus oslobađa hormone koji potom živčanim vlaknima odlaze u središnju endokrinu žlijezdu hipofizu koja zatim oslobađa hipofizne hormone koji će djelovati na periferne endokrine žlijezde. Hormoni oslobođeni u perifernim endokrinim žlijezdama su djelatni hormoni koji kruže krvotokom i hvataju se na receptore ciljnog organa. Djelatni hormoni djeluju na principu povratne sprege odnosno pod nadzorom centralne kontrole koja održava koncentraciju hormona u tijelu na željenoj razini. Hipotalamus proizvodi oslobađajuće i inhibirajuće hormone. Endokrini disruptori djeluju kao ligandi (agonisti ili antagonisti) koji se vežu za jezgrine i membranske receptore (steroidne i nesteroidne). Oni imaju direktan utjecaj na stanične signalne puteve regulirane hormonima i ekspresiju gena. Veliki broj endokrinih disruptora veže se za estrogenske i testosteronske receptore. U današnjem razvijenom svijetu u proizvodnji kozmetičkih proizvoda radi njihove željene čvrstoće sve češće se upotrebljavaju štetni kemijski spojevi poznati kao ftalati, bisfenol A, poliklorirani bifenili, kortikosteroidi, atrazini, perklorati itd. Upotreba ovih spojeva sve je šira u najvećoj mjeri radi činjenice što su oni izrazito jeftini. Pristupanjem u Europsku uniju Republika Hrvatska prihvatila je uredbu zakonodavstva poznatiju pod nazivom REACH. Glavni ciljevi te uredbe su poboljšanje zaštite ljudskog zdravlja i okoliša s obzirom na opasnosti koje mogu predstavljati kemikalije te istodobno povećanje konkurentnosti kemijske industrije unutar Europske unije.