Depresija je jedan od najučestalijih poremećaja današnjice čiji se broj oboljelih u kontinuumu povećava i prema novijim pretpostavkama Svjetske zdravstvene organizacije iznosi 350 milijuna na globalnoj razini. Iako ne postoji u potpunosti precizno objašnjenje nastanka bolesti, ona se najvjerojatnije javlja zbog genetske predispozicije i stresnoga načina života. Žene oboljevaju dva puta češće nego muškarci. Osobe koju boluju od depresije sniženog su raspoloženja, smanjenih interesa i aktivnosti, smanjenog samopoštovanja i samopouzdanja, tjeskobne, a nerijetko i suicidalne. Depresija zahtjeva ozbiljan pristup, brzu i sigurnu dijagnostiku te što raniji početak liječenja. Dijagnoza se postavlja na temelju dijagnostičkih kriterija koji se nalaze u MKB-10 klasifikaciji, a u kliničkoj slici prepoznaju se promjene raspoloženja, psihomotorike, volje, nagona, mišljena, pažnje i pamćenja. U liječenju se najčešće koriste antidepresivi, a najbolji rezultati postužu se kombinacijom farmakoloških i psihoterapijskih metoda od kojih se kognitivno-bihevioralna terapija pokazala učinkovitijom od drugih psihoterapija. Njega oboljelih od depresivnih poremećaja zasniva se na emocionalnom stanju i duševnom zdravlju pacijanta uz stalno praćenje tjelesnih funkcija i somatskih simptoma. Medicinske sestre su osobe koje najviše vremena provode uz pacijenta, a njihova zadaća je da nizom intervencija za koje su educirane i ovlaštene izvršavati pomognu pacijentu pri ublažavanju simptoma i rješavanju problema, istovremeno poštujući načela zdravstvene njege u psihijatriji. Osim ubičajenih aspekata koji bivaju narušeni bolešću, depresivni poremećaji iznimno narušavaju kvalitetu života oboljelih. Statistički gledano, njih 63% smatra kako im je ozbiljno narušena kvaliteta života. Narušavanju kvalitete života značajno doprinosi i stigma koja se veže uz psihičke bolesti, bolesnike i psihijatrijske ustanove. Osobe oboljele od depresije navode kako ih okolina doživljava kao slabiće, ne vjeruju da je to bolest, da su lijeni i da je najlakše reći da si u depresiji jer je to danas „normalna pojava“. Stigmatizacija je svepresutna i među zdravstvenim djelatnicima, što potvrđuje činjenica da 60% njih smatra psihijatrijske pacijente opasnima. Učinkovite metode borbe protiv stigmatizacije sastoje se od kombinacije edukacije, kontakta s predstavnicima stigmatizirane grupe, protesta i poticanja etičnog mišljenja.