Radioterapija je najčešće korištena metoda liječenja tumora. Brahiterapija je jedan od načina provođenja radioterapije. Ona se bazira na postavljanju izvora zračenja uz ili u tumor, a blizina izvora ciljnom volumenu omogućuje bolju preciznost u raspodjeli doze zračenja, ali i zaštitu zdravog tkiva od nepotrebnog zračenja. To je moguće zbog svojstva elektromagnetskog zračenja da intenzitet zračenja pada na kvadrat s udaljenošću. Planiranje u brahiterapiji, ali i radioterapiji, od iznimne je važnosti. Postoji planiranje u 3D-u i 2D-u. Obje metode imaju svoje prednosti i mane, ali u suštini planiranje pomaže odrediti polje zračenja malignih stanica te organe od rizika i njihovu zaštitu. Ginekološki tumori zdjelice koji se liječe brahiterapijom su rak vrata i tijela maternice te rak rodnice. Najčešće se rak tijela maternice liječi adjuvantno, dok rak vrata maternice i rak rodnice kurativno. Adjuvantna terapija dodatna je terapija najčešće izvođena nakon kirurškog zahvata. Ovaj oblik terapije koristi se u prevenciji ponovnog nastanka zloćudnog tumora. U brahiterapiji koristi se nekoliko radioaktivnih izotopa za liječenje te svaki od njih ima svoju jedinstvenu brzinu doze po kojoj se dijele na izvore niske, srednje i visoke brzine doze. Dakle samo trajanje tretmana ovisi o odabiru radioaktivnog izvora, što je brzina doze niža to je tretman duži. Izvori niske aktivnosti (LDR) imaju brzinu doze od 0,4 do 2 Gy/h, izvori srednje aktivnosti (MDR) imaju brzinu od 2 do 12 Gy/h, dok izvori visoke brzine aktivnosti (HDR) imaju brzinu veću od 12 Gy/h.