Jetra je najveći i najsloženiji metabolički organ u ljudskom tijelu. Ima brojne funkcije u organizmu koje uključuju biosintezu različitih molekula (proteina, lipoproteina, čimbenika zgrušavanja i dr.), detoksifikaciju štetnih kemijskih spojeva nastalih metabolizmom ili unešenih izvana, te pregradnju i metabolizam ugljkohidrata, masti i proteina. Bolesti jetre nastaju kao posljedica djelovanja različitih čimbenika kao što su infekcije, toksični učinci alkohola i drugih stranih tvari, nasljedni poremećaji, autoimune reakcije, maligni rast i dr. Jetrene bolesti dovode do prolaznog ili trajnog oštećenja jetrenih stanica i poremećaja njezinih funkcija a ovi se poremećaji procjenjuju i pomoću različitih laboratorijskih pretraga. Laboratorijske pretrage za jetrene bolesti mogu se podijeliti u tri skupine. Prva skupina uključuje standardne pretrage pomoću kojih se procjenjuje ekskrecijska funkcija jetre (bilirubin, žučne kiseline), oštećenje jetrenoga tkiva (ALT, AST, ALP, GGT, 5`NT), sintetička funkcija jetre (albumin, faktori koagulacije, lipidi, ureja) te metabolička funkcija (amonijak). Druga skupina laboratorijskih pretraga omogućuje razlikovanje pojedinih skupina jetrenih bolesti, a obuhvaća određivanja virusnih ili tumorskih biljega, specifičnih proteina, autoantitijela i mikroelemenata. U treću skupinu spadaju dinamički funkcijski testovi koji omogućuju procjenu kapaciteta jetre za izlučivanje raznih endogenih ili egzogenih tvari iz cirkulacije.