Neurološke bolesti i simptomi postali su uobičajena pojava u proteklim desetljećima. Problemi neurološkog bolesnika složeni su i individualno vrlo različiti, ovisno o vrsti, opsežnosti i lokalizaciji primarnog oštećenja živčanog sustava. Osim motoričkih problema kod bolesnika su vidljive i druge kombinacije neuroloških poremećaja kao što su poremećaji svijesti, govora, sluha, vida, žvakanja, gutanja, senzitiviteta te poremećaji kognitivnog i neuropsihološkog funkcioniranja. Neurološka oboljenja mogu promijeniti život čovjeka i njemu bliskih osoba. Razvitak tehnologije i medicine omogućuje oboljelima da se njihove patnje umanje. Bez obzira na tehnološki napredak, u posljednjim se desetljećima prepoznaje značaj relativno jednostavnih, gotovo arhaičnih metoda. Radi se o hipoterapiji koja je poseban oblik fizioterapije na neurološkoj osnovi, a izvode je fizioterapeut koji je posebno educiran (hipoterapeut) za ovu vrstu fizioterapije te konj kao sredstvo terapije. U svrhu postizanja terapijskog cilja koriste se trodimenzionalni pokreti konja, pri čemu je čovjek kroz sveukupne kretnje tjelesno, duševno, emocionalno i socijalno angažiran. Osnova terapijskog učinka hipoterapije, ali i svih ostalih oblika jahanja je trodimenzionalno kretanje konjskih leđa u frekvenciji od 90 do 110 koraka u minuti (što je jednako ritmu ljudskog hoda) koje se pri pravilnom položaju pacijenta prenosi od zdjelice na trup te posredno na cijelo tijelo. Zdjelica pacijenta imitira pokrete hodanja kod osobe koja hoda i to na sljedeće načine: lateralnom fleksijom (trup se savija na stranu kuk se približava ramenu), rotacijom (zdjelica se rotira naizmjenično lijevo i desno oko svoje osi) te anteriorno posteriornim tiltom (gdje se leđa naizmjence izravnavaju i udubljuju). Pritom se pacijent nalazi u tzv. inhibitornom, neutralnom položaju koji minimalizira spazme u mišićima, ima široku bazu oslonca na sjedište i bedra koji facilitira sjedenje, te vrši abdukciju bedara, koja je važna kod pacijenata koji su stalno u kolicima. Neki pacijenti prvi puta samostalno prosjede upravo na konju. Postoje određeni tjelesni problemi za koje je indicirana upotreba hipoterapije. Ipak, neka od tih fizičkih stanja su ujedno i kontraidikacija te bi stručnjaci/liječnici morali znati prepoznati efekt same terapije na oboljele. Hipoterapeut temeljem procjene utvrđuje plan i program hipoterapije za svakog pojedinog pacijenta. U radu je opisana hipoterapija i neurološka problematika te način i učinkovitost primjene hipoterapije na pojedine bolesti.