Karcinom mokraćnog mjehura je najčešći tumor mokraćnih organa, a muškarci obolijevaju više nego žene. Javlja se u svakom uzrastu, no najčešće kod osoba starijih od 40 godina. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2012. godine, Hrvatska je zauzela 21. mjesto u Europi po broju karcinoma mokraćnog mjehura sa incidencijom od 27,8 % na 100 000 stanovnika. U Hrvatskoj je svrstan na 5. mjesto svih karcinoma. Faktori rizika za njegov nastanak su genetska predispozicija, pušenje, prekomjerna konzumacija analgetika, crne kave i umjetnih sladila, zatim kronične infekcije mokraćnog mjehura, urolitijaza, te profesionalna izloženost kemikalijama kao što su derivati benzena i arilamina. Najčešći simptom koji se javlja je hematurija ( kod 85 % bolesnika). Dijagnostika takvog karcinoma je vrlo uznapredovala, no uspjeh njegova liječenja ovisi o ranom otkrivanju bolesti. Liječenje se sastoji od zračenja, kemoterapije te operativnog dijela pri kojim se odstranjuje mokraćni mjehur i formira novi. Na samom početku liječenja započinju fizička i psihička priprema bolesnika pred operativni zahvat, te edukacija. Edukaciju bolesnika o operativnom zahvatu provodi liječnik, a nastavlja ju provoditi medicinska sestra čiji je zadatak usmjeren na uklanjanje raznih psihofizičkih poteškoća nakon operativnog zahvata. Bolesnik je u postoperativnom periodu smješten u jedinici intenzivnog liječenja gdje se provodi stalan nadzor nad raznim izvodima iz operativne rane, općem stanju, te vitalnim funkcijama s naglaskom na bol. Cijeli tijek bolesti je popraćen jakom boli koja se nastoji ukloniti raznim nefarmakološkim i farmakološkim metodama. Pravilna i česta procjena boli ključna je za njeno uklanjanje. Danas je naj prihvaćenija metoda liječenja postoperativne boli epiduralna analgezija čiji je cilj preveniranje ili uklanjanje osjeta boli pri očuvanoj svijesti. Ona minimalizira komplikacije povezane sa samim operativnim zahvatom i omogućuje brži oporavak. Kod primjene epiduralne analgezije brojne su intervencije medicinskih sestara koje se trebaju pravilno primjenjivati kako bi došlo do pozitivnog ishoda zdravstvene njege u kojem bolesnik neće osjećati bol ili će osjećati manju razinu boli.