Trkačka potkoljenica je skupni naziv za sindrome prenaprezanja koji se pojavljuju na potkoljenici. Sindromi prenaprezanja su kronična oštećenja sustava za kretanje, a posljedica su dugotrajnih ponavljanih mikrotrauma. Osnova nastanka su sitna oštećenja koja nadvladavaju tjelesnu sposobnost reparacije tkiva te dolazi do oštećenja istog. Sindrom trkačke potkoljenice se najčešće pojavljuje kod vojnika, plesača i u sportovima gdje se puno trči. U radu su opisani sindromi: stres frakture tibije i fibule, kompartment sindrom potkoljenice, medijalni tibijalni stres sindrom i sindrom m. tibialis posterior. Dijagnostička obrada pacijenta sastoji se od anamneze, kliničkog pregleda, radiološke obrade te dodatnih pretraga. Od radioloških obrada koriste se pretrage RTG-a (konvencionalna radiografija), CT-a (kompjuterizirana tomografija), MR-a (magnetska rezonanca) i SC-a (scintigrafija kosti). Potrebno je pratiti protokol dijagnostičke obrade radi ispravnijeg postavljanja dijagnoze. Dijagnozu najčešće postavlja doktor specijalist ortopedije, ali može i neka druga specijalnost. Sindromi se mogu liječiti operativno i neoperativno. Operativno se ponekad liječe kompartment sindrom i stres frakture tibije ako se pokaže da kost dobro ne zacijeli. Ostali sindromi se liječe konzervativno, odnosno lijekovima, odmorom i fizikalnim postupcima. Potrebno je prepoznati i upozoriti na određene čimbenike koji pospješuju pojavu sindroma trkačke potkoljenice, a to su: pretilost, loše isplanirana aktivnost, loša obuća i anatomska odstupanja. Cilj je prepoznati sindrom što je ranije moguće, te ukloniti bol i vratiti se na stanje prije pojave sindroma. Od velike važnosti je pravovremeno javljanje liječniku, jer se stanje može pogoršati i time otežati liječenje. Neoperativnim liječenjem koriste se fizioterapijske procedure koje pospješuju oporavak. Tijekom cijelog procesa liječenja provode se određene vježbe za jačanje mišića koji su ključni za trčanje, kako bi se poboljšala biomehanika i prevenirala pojava daljnjih ozljeda.