SAŽETAK Afazija je složen neurološki poremećaj koji utječe na sposobnost govora, razumijevanja jezika, čitanja i pisanja. Najčešće je povezana s oštećenjem mozga uzrokovanim moždanim udarom, a može imati dubok utjecaj na kvalitetu života osobe, ograničavajući njezinu sposobnost komunikacije i sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima. Ovaj poremećaj može se manifestirati na različite načine, uključujući teškoće u izgovoru riječi, formiranju rečenica ili razumijevanju govora drugih ljudi, što otežava interpersonalne odnose i samostalno obavljanje životnih zadataka. Radna terapija ima ključnu ulogu u rehabilitaciji osoba s afazijom jer se ne usmjerava samo na jezične vještine već i na cjelokupnu okupacijsku funkciju i participaciju. Osim rada na komunikacijskim sposobnostima, radni terapeuti pomažu klijentima u razvijanju strategija za obavljanje svakodnevnih zadataka, poput kuhanja, kupovine ili održavanja osobne higijene, koristeći prilagođene metode i tehnologije kako bi premostili jezične barijere. Ovaj rad predstavlja pregled ključnih aspekata afazije, uključujući njezinu definiciju i klasifikaciju, metode procjene i utjecaj na svakodnevnu funkciju i kvalitetu života. Posebna pažnja posvećuje se ulozi radnih terapeuta u radu s osobama s afazijom, s naglaskom na intervencije koje podržavaju izvođenje svakodnevnih aktivnosti i omogućuju osobama da ponovno preuzmu aktivnu ulogu u društvenom i profesionalnom životu. Uz to, rad će se baviti specifičnim metodama i tehnikama koje koriste radni terapeuti za poticanje komunikacije i sudjelovanja, poput treninga svakodnevnih aktivnosti, uvođenja vizualnih i tehnoloških alata, edukacija i prilagodba okoline i uključivanja obitelji u proces oporavka. Cilj je rada prikazati važnost individualiziranog pristupa u radnoj terapiji te kako usklađivanje terapijskih metoda s potrebama osobe s afazijom može značajno unaprijediti njezinu kvalitetu života i omogućiti učinkovitu integraciju u društvo.