Rehabilitacija nakon moždanog udara trebala bi započeti tijekom hospitalizacije te po otpustu iz zdravstvene ustanove. U ranoj fazi ključno je spriječiti dekubituse, kontrakture, trombozu, infekcije mokraćnog sustava i pneumoniju. To se postiže redovitim okretanjem pacijenta u krevetu. Istovremeno se započinju pasivne vježbe za održavanje i povećanje opsega pokreta u zglobovima zahvaćenih ekstremiteta, čime se sprječavaju kontrakture i razvoj spastičnosti. Uz kineziterapiju, u rehabilitaciji se primjenjuje toplina, hladnoća te funkcionalna električna stimulacija (FES). Pacijenta treba postupno uspravljati, a nakon premještaja u rehabilitacijsku ustanovu, motorička reedukacija i trening hoda postaju intenzivniji. Fizioterapeuti primjenjuju različite tehnike za facilitaciju pokreta, s ciljem postizanja optimalne funkcije te prevencije talamičke boli i sindroma rame-šake. Daljnjim rehabilitacijskim programom kod kuće moguće je održati postignute motoričke funkcije i razviti nove. Rehabilitacija pacijenata nakon moždanog udara uključuje i psihološku podršku kako bi im se pomoglo da se lakše nose s emocionalnim izazovima. Stoga je od presudne važnosti u rehabilitaciji raditi na vraćanju samostalnosti u svakodnevnim aktivnostima, poput osobne higijene, oblačenja i prehrane. Logopedska terapija može biti potrebna za poboljšanje govora i komunikacijskih vještina. Terapija radom pomaže u vraćanju sposobnosti obavljanja svakodnevnih zadataka. Edukacija obitelji o moždanom udaru i njegovim posljedicama također su ključni elementi uspješne rehabilitacije. Redoviti pregledi i prilagodbe rehabilitacijskog plana osiguravaju dugoročni napredak i kvalitetu života pacijenta.