Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) predstavlja jedan od najvažnijih postupaka u izvanbolničkoj hitnoj službi, namijenjen spašavanju života u slučajevima iznenadnog srčanog zastoja (ISS). ISS se definira kao neočekivani gubitak srčane funkcije, disanja i svijesti, najčešće uzrokovan ventrikularnom fibrilacijom ili tahikardijom, a bez brze intervencije, ovaj događaj rezultira neizbježnom smrću. Iznenadni srčani zastoj predstavlja treći najčešći uzrok smrti u Europi. Godišnje, incidencija srčanog zastoja u Europi kreće se između 67 i 170 slučajeva na 100.000 stanovnika. Reanimacija se provodi u približno 50-60% slučajeva, dok je prosječna stopa preživljavanja pri otpustu iz bolnice oko 8%. Većina srčanih zastoja, oko 80%, događa se izvan zdravstvenih ustanova, često u privatnim domovima. U Republici Hrvatskoj, procjenjuje se da oko 9 000 ljudi godišnje doživi srčani zastoj izvan bolnice, sa stopom preživljavanja od 5-10%. Incidencija srčanog zastoja unutar bolnica je između 1,5 i 2,8 na 1 000 hospitalizacija. KPR uključuje niz postupaka koji imaju za cilj obnovu cirkulacije krvi i disanja kod pacijenata čije su srce i pluća prestali funkcionirati. Izvanbolnička hitna medicinska služba organizira se u cilju neprekidnog hitnog medicinskog zbrinjavanja osoba kojima je zbog bolesti, stradanja ili ozljede neposredno ugrožen život, pojedini organ ili dijelovi tijela, odnosno kod kojih bi u kratkom vremenu moglo doći do životne ugroženosti, a u svrhu maksimalnog skraćenja vremena od nastanka hitnog stanja do početka postupka završnoga liječenja. Poslove izvanbolničke hitne medicinske službe obavljaju liječnici i medicinske sestre/tehničari s odgovarajućom obukom. Njihova je uloga pravovremena reakcija, primjena osnovnih i naprednih mjera održavanja života, osiguravanje sigurnosti pacijenta i sebe samih, te dakako, suradnja s laicima koji su prvi došli na mjesto događaja, zbrinjavanje bolesnika, suradnja s bolničkim zdravstvenim timom, kao i dokumentacija svega provedenog koja je ujedno i pravno važeća. Jedan od najvažnijih čimbenika koji utječe na uspješnost KPR-a je vrijeme reakcije. Svaka minuta kašnjenja u započinjanju reanimacije smanjuje šanse za preživljavanje pacijenta. Stoga je izuzetno važno osigurati brzu intervenciju hitnih medicinskih službi, kao i osposobljavanje laika za pružanje osnovnih mjera reanimacije prije dolaska profesionalaca