Nekoliko je znakova i simptoma koji mogu implicirati subskapularni mišić rotatorne manžete kao čimbenik koji pridonosi disfunkciji i funkcionalnim ograničenjima kompleksa ramena, a uključuju burzitis, tendinitis, impeagment ramena i kalcifikate ramena. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i slikovne dijagnostike. Fizioterapijski postupci u velikoj se mjeri koriste u liječenju bolesti rotatorne manžete. Cilj pristupa manualne terapije liječenju disfunkcije ramena je trenutno i trajno poboljšanje bolova i pokretljivosti zglobova. U privatnoj parksi u Zagrebu je provedeno istraživanje s ciljem prikazivanja učinka manualne fizikalne terapije na napetost mišića m. subscapularis kod smanjene mobilnosti glenohumeralnog zgloba. Evidentirane su varijable koje uključuju procjenu boli u ramenu pomoću vizalno-analogne ljestvice boli (eng. visual analog scale - VAS), funkcionalnu pokretljivost ramena pomoću Ljestvice aktivnosti ramena (eng. Shoulder Activity Scale - SAS), zdravstveni status bolesnika pomoću EuroQoL upitnika (EQ - 5D - 5L), nesposobnost ramena pomoću Ljestvice nesposobnosti ruke, ramena i šake (eng. Disability of the arm, shoulder and hand - DASH) i opsega pokreta pomoću vektora. Eksperimentalna skupina značajno se razlikuje u poboljšanju aktivnosti zgloba ramena od kontrolne skupine, čime se potvrđuje četvrta hipoteza. Eksperimentalna skupina postiže značajan napredak u svim praćenim varijablama, čime se potvrđuju prve tri hipoteze.