Abstract | Temporomandibularni zglob jest kompleksni zglob koji spaja čeljust s temporalnim
dijelom lubanje. Ovaj zglob ima važnu ulogu u provedbi raznih funkcija kao što su govor,
žvakanje, gutanje i ekspresija lica. Ozljede ili poremeaji funkcije temporomandibularnog
zgloba su česte, zbog čega dolazi do velikih poteškoća u svakodnevici i predstavlja veliku
prepreku u životu čovjeka. Bol u čeljusti, preskakanje, zvukovi pucketanja pri pokretu,
limitirani pokreti, glavobolje i mišićna ukočenost su najčešći simptomi manifestirani kod
poremećaja funkcije temporomandibularnog zgloba.
Kako bi se ustanovio prikladan način liječenja, potrebno je potpuno razumijevanje
anatomije temporomandibularnog zgloba, kao i njegovih kretnji. U većini slučajeva, nakon
postavljene fizioterapijske procjene, poseže se za manualnom terapijom. Manualna terapija
jest vješta primjena pasivnog pokreta na zglob (mobilizacija) ili izvan njegova aktivnog
raspona pokreta (manipulacija). Primjenjuje se na zglobove, mišiće ili živce kako bi se povećao
opseg pokreta, smanjila bol, poboljšala kvaliteta izvođenja pokreta i sl. Kod liječenja
poremećaja u temporomandibularnom zglobu, mobilizacija se pokazala kao jedna od
najuspješnijih načina tretiranja. Razne studije koje ukazuju na uspjebnost mobilizacije nad
temporomandibularnim zglobom provedene su nad skupinama ljudi unutar najčešće pogođene
dobne skupine.
Fizioterapijska procjena temporomandibularnog zgloba obuhvaća detaljnu analizu
subjektivnih i objektivnih simptoma, dok se proces temelji na specijaliziranim testovima,
mjerenju opsega pokreta te analizi biomehanike samog zgloba. Ključne tehnike mobilizacije
uključuju distrakciju, klizanje i kombinirane tehnike poput kaudalno-anteriorno-medijalnog
klizanja. Provode se pažljivo uz individualno prilagođen intenzitet i smjer mobilizacije, tj. u
skladu sa simptomima pacijenta. Metodološki okvir mobilizacije temelji se na standardiziranim
tehinkama poput Maintland i/ili Kaltenborn pristupa kako bi se osigurala učinkovita primjena.
Rad se bavi analizom manualnih pristupa liječenju temporomandibularne disfunkcije s
fokusom na primjenu mobilizacije temeljno na rezultatima istraživanja. Većina provedenih
istraživanja dokazuje učinkovitost mobilizacije temporomandibularnog zgloba na smanjenje
boli i povećanje opsega pokreta, no mobilizacija često ima kratkoročne učinke, dok se
dugoročni poboljšavaju u slučaju kombinacije s drugim terapijskim vježbama te edukaciji
pacijenta u svrhu nastavka provođenja mobilizacijskih vježbi samostalno kod kuće. |