Živjeti s bližnjom osobom koja postepeno i nezaustavljivo pokazuje znakove oboljenja od Alzheimerove bolesti veliki je životni izazov kojim su redovito opterećeni najbliži članovi obitelji. Kako se oni nose sa svim svakodnevnim teškoćama, iz njihove perspektive i ispričano njihovim riječima zanimalo nas je u ovom istraživanju. Provedeno je kvalitativno istraživanje metodom polustrukturiranog intervjua koje je obuhvatilo prigodan uzorak deset odraslih osoba, članova obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti koje su dobrovoljno pristale na sudjelovanje. Tematska analiza rezultata temelji se na transkriptima razgovora. Analizom su izdvojene slijedeće teme: početak života s Alzheimerovom bolešću, svakodnevni život obitelji i iskustvo skrbi za člana obitelji s Alzheimerovom bolesti. Istraživanje je ukazalo na velike poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, posebice na području produktivnosti i samozbrinjavanja. Njegovatelji imaju puno briga oko skrbi za oboljelu osobu te se teško snalaze u novonastaloj situaciji. Osobe oboljele od Alzheimerove bolesti više nisu društveno kompatibilne, ne prepoznaju drage prijatelje, ponekad niti članove obitelji te nisu u stanju voditi socijalno primjerene razgovore. S obzirom na težak i progresivan razvoj bolesti, s naglašenim teškoćama u zdravstvenom, a posebice u socijalnom smislu, uz oboljele ostaju samo najbliži članovi obitelji. Ovo istraživanje ukazalo je na nužnost pružanja socijalne i druge podrške članovima obitelji koji skrbe za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti, radi zaštite njihovog zdravlja i ublažavanja psihofizičkog, svakodnevnog opterećenja u procesu skrbi.