Koljeno je najveći i najsloženiji zglob u ljudskom tijelu, a njegovoj funkciji i stabilnosti pridonose menisci, sveze i mišići. On je ujedno i zglob koji je najskloniji ozljedama, a najčešće ih čine ozljede meniskusa i prednjeg križnog ligamenta. Najčešći uzroci ozljede meniskusa su uvijanje i iznenadni pokreti koljena koji nastaju uslijed naglih rotacijskih pokreta, direktne traume, ili degeneracije nastale starenjem. Ozljede prednjeg križnog ligamenta deset su puta češće nego ozljede stražnjeg križnog ligamenta, a najčešće su povezane sa sportskim aktivnostima u kojima dolazi do velikog opterećenja na koljeno zbog naglih zaustavljanja, skokova, okreta i promjena smjera. Na njegove ozljede također imaju utjecaja i anatomske varijacije i slaba muskulatura nogu, dok prethodne ozljede koljena, nedovoljno istezanje prije vježbi i prekomjerna tjelesna težina povećavaju rizik za sve ozljede koljena. Ozljede meniskusa često ne dolaze odmah do izražaja, nego postaju izraženije tijekom vremena, dok su simptomi uslijed ozljede prednjeg križnog ligamenta češće izraženi odmah. Nakon ozljede koljena slijedi rehabilitacija koja se razlikuje kod meniskusa i prednjeg križnog ligamenta načinom i vremenom trajanja, a generalno je ovisna o ozbiljnosti ozljede i razlikuje se od osobe do osobe. Rehabilitacija se kod ozljeda meniskusa dijeli u pet faza, a kod ozljeda prednjeg križnog ligamenta u tri faze. Krajnji cilj rehabilitacije je ne samo povrat funkcije koljena, nego maksimaliziranje njegove funkcije i omogućavanje povratka sportskim aktivnostima. Učinkovitost rehabilitacije nije uvijek ujednačena jer ne postoji univerzalna intervencija rehabilitacije koja odgovara svim tipovima ozljeda meniskusa i prednjeg križnog ligamenta, a većina intervencija koje postoje nemaju dovoljno dobar stupanj sigurnosti dokaza o učinkovitosti. No činjenica je da je nadzirana rehabilitacija u svim slučajevima učinkovitija od nenadzirane rehabilitacije.