Magnetska rezonancija ili MRI (eng. Magnetic Resonance Imaging) je dijagnostička metoda i slikovna tehnika koja omogućava točne prikaze dijelova tijela, a upotrebljava se u medicini u svrhu uvida u anatomske strukture i fiziološke procese u organizmu. Za proces snimanja i za izradu detaljnih slika unutarnjih organa u tijelu koristi se radiovalovima i magnetskim poljima. Riječ je o jednoj od najpreciznijih dostupnih metoda zbog velike tkivne razlučivosti. Za razliku od ostalih tehnologija snimanja kao što su CT skeniranje, rendgenske snimke ili ultrazvuk, MR daje puno više informacija o anatomiji i funkciji normalnih i patoloških tkiva u tijelu. Magnetska rezonancija pomaže u dijagnosticiranju različitih bolesti poput tumora, mišićno-koštanih ozljeda, neuroloških poremećaja i kardiovaskularnih bolesti. MRI ne koristi ionizirajuće zračenje pa se smatra sigurnim za uporabu što je izrazito važno kod djece i trudnica. Kontrastna sredstva u magnetskoj rezonanciji su lijekovi koji se koriste za prepoznavanje struktura koje su prokrvljene, ali i koje se razlikuju po tkivnim karakteristikama. Mogu se razlikovati na temelju karakteristika poput kemijskog sastava (uključujući prisutnost ili odsutnost metalnih atoma), tijeka primjene, magnetskih svojstava, učinka na sliku magnetske rezonancije, biodistribucije i primjene snimanja. Kontrastna sredstva koja se najviše upotrebljavaju u MR-u su na bazi gadolinija. Gadolinijevi kelati smanjuju razdoblje opuštanja T1 i T2, što rezultira većim intenzitetom signala na T1- pondendiranim slikama i nižim intenzitetom signala na T2-pondendiranim slikama. Sredstva se primjenjuju intravenoznim ili oralnim putem i izlučuju se mokraćom. Iako je gadolinij većinom siguran za uporabu, njegova primjena može uzrokovati stanje koje se naziva nefrogena sistemska fibroza te dugotrajno zadržavanje tog elementa u organizmu.