Abstract | Leukemija je zloćudna bolest krvotvornog sustava. Uzrokuje veliki broj abnormalnih
stanica, najčešće leukocita. Prema njenom obliku, dijeli se na akutne i kronične. Simptomi
akutne leukemije traju kratko i mnogo nezrelih oblika stanica nalazi se u koštanoj srži i/ili
perifernoj krvi, dok se kod kronične leukemije nalaze većinom zrele stanice, a simptomi
bolesti traju dugo. Osim podjele prema zrelosti leukemijskih stanica, one se također dijele
prema tome koja je vrsta krvnih stanica zahvaćena, a prema tome postoje četiri osnovne
vrste leukemija, a to su: akutna limfocitna leukemija (ALL), akutna mijeloična leukemija
(AML), kronična limfocitna (KLL) te kronična mijeloična leukemija (KML). U početku bolest
najčešće nema simptoma, a kasnije se javlja: sklonost krvarenju, opća slabost, vrućica i česte
infekcije, upala limfnih čvorova, noćno znojenje, bolovi u kostima te značajan gubitak
tjelesne težine. Akutne leukemije brzo napreduju i agresivne su, stoga potrebno je što ranije
krenuti s liječenjem istih, dok kronične u većini slučajeva nisu agresivne. Ako se akutne
leukemije ne liječe, očekivano preživljavanje je od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Kod
neliječenih kroničnih leukemija je od par mjeseci do više godina nakon što se dijagnoza
postavi. Dijagnoza leukemije postavlja se uzimanjem anamneze, fizikalnim pregledom
pacijenta te pregledom krvi i koštane srži. Radi se biopsija i citološka punkcija koštane srži te
testovi koagulacije. Također, potrebno je utvrditi i podrijetlo leukemijskih stanica te stupanj
zrelosti istih. Potrebno je procijeniti stanje dišnog, krvožilnog sustava te funkciju jetre i
bubrega. Postoji više metoda liječenja leukemije, a to su: liječenje kemoterapijom,
radioterapijom, biološkom terapijom, kirurško liječenje te transplantacija krvotvornih
matičnih stanica. Medicinska sestra ima važnu ulogu u liječenju pacijenata. Za svakog
pacijenta izrađuje individualni plan zdravstvene njege, postavlja sestrinske dijagnoze,
priprema i provodi terapiju citostaticima, educira pacijenta i njegovu obitelj te im pruža
emocionalnu potporu i ublažava strah. Njena uloga je dobro poznavati neželjene učinke koje
kemoterapija može izazvati. Neki od njih su: mučnina, povraćanje, alopecija, alergijske
reakcije, dijareja, mukozitis, srčana toksičnost, plućna toksičnost te oslabljenje funkcija
spolnih žlijezda. Navedeni učinci značajno negativno utječu na kvalitetu života bolesnika,
stoga često žele odustati od daljnjeg liječenja upravo zbog tih reakcija. Uloga medicinske
sestre je upozoriti pacijenta na iste, primijeniti propisan antiemetik, savjetovati pacijenta da
uzima hranu koja najmanje nadražuje sluznicu probavnog trakta, da uzima dovoljno
tekućine, educirati ga o alopeciji i njezi vlasišta te uz ostale intervencije redovito postavljati i
sestrinske dijagnoze. U nastavku rada navedene su i opisane najčešće sestrinske dijagnoze
koje se javljaju kod pacijenata s leukemijom, a to su: rizik za infekciju u/s osnovnom bolešću,
oštećenje tkiva u/s toksičnim učinkom kemoterapije, smanjen unos hrane u/s promjenama u
gastrointestinalnom traktu i uz toksične učinke kemoterapije, bol u/s osnovnom bolešću te
nisko samopoštovanje u/s promjenom životnih funkcija, izgleda i uloga bolesnika.
Kvalitetnom i stručnom komunikacijom medicinska sestra uključuje samog pacijenta i
njegovu obitelj u liječenje. Kvaliteta života u onkologiji je subjektivni pojam. Svaka osoba
unatoč objektivnim okolnostima i znanju da boluje od neizlječive bolesti, različito vrednuje i
doživljava kvalitetu života. Dolazi do promjene u zadovoljstvu životom, životnim uvjetima,
ciljevima, postignućima i mogućnostima stoga prihvaćanje same bolesti ovisi od osobe do
osobe. Današnja znanstvena istraživanja pokazuju da i u stadiju života kada je smrt
neizbježna, osoba može imati optimalnu razinu kvalitete života. Sve to ovisi o njenoj
interakciji sa fizičkom i društvenom okolinom, osjećaju zadovoljstva, pripadnosti, svrsi života |