Neurološki poremećaji čine značajan dio medicinske prakse zbog njihove složenosti i utjecaja na različite sustave tijela. Ovaj rad istražuje ključne aspekte neuroloških poremećaja, uključujući anatomiju i funkciju središnjeg i perifernog živčanog sustava, krvožilni sustav mozga, limbički sustav, te važnost neuroplastičnosti u rehabilitaciji. Središnji živčani sustav (SŽS), koji obuhvaća mozak i leđnu moždinu, odgovoran je za integraciju i obradu informacija primljenih od perifernih živaca. Ovaj sustav koordinira složene tjelesne funkcije i omogućuje svjesno i nesvjesno ponašanje. Periferni živčani sustav (PŽS) povezuje SŽS s ostatkom tijela, uključujući mišiće i organe, te omogućuje prijenos motoričkih i osjetilnih informacija. Krvožilni sustav mozga osigurava potrebnu opskrbu krvlju i kisikom, što je ključno za održavanje funkcije živčanih stanica i sprječavanje ozbiljnih stanja poput moždanog udara i ishemijskih napada. Limbički sustav, koji uključuje strukture poput hipokampusa i amigdale, igra ključnu ulogu u emocionalnim reakcijama, motivaciji i pamćenju. Neuroplastičnost, sposobnost mozga da se reorganizira i prilagodi nakon oštećenja, igra centralnu ulogu u rehabilitaciji neuroloških poremećaja. Razumijevanje ovog koncepta omogućuje razvoj učinkovitijih terapijskih strategija i prilagodbu rehabilitacijskih metoda prema potrebama pacijenata. Rad detaljno analizira dijagnostičke metode koje su ključne za identifikaciju neuroloških poremećaja. Neinvazivne metode, kao što su elektroencefalografija (EEG), kompjutorizirana tomografija (CT), magnetska rezonanca (MR) i elektroneurografija (ENG), omogućuju analizu moždane aktivnosti i funkcije perifernih živaca bez potrebe za invazivnim postupcima. EEG prati električnu aktivnost mozga, CT i MR pružaju detaljne slike unutarnjih struktura, dok ENG procjenjuje brzinu provođenja živčanih impulsa. Invazivne metode, uključujući biopsiju živca, lumbalnu punkciju, elektromioneurografiju (EMNG) i cerebralnu angiografiju, pružaju dublje informacije potrebne za preciznu dijagnozu i planiranje liječenja. Biopsija živca omogućava mikroskopsku analizu živčanog tkiva, lumbalna punkcija pomaže u procjeni cerebrospinalne tekućine, EMNG kombinira elektromiografiju i elektroneurografiju za procjenu mišićne i živčane funkcije, dok cerebralna angiografija omogućuje vizualizaciju krvnih žila u mozgu. Rehabilitacija neuroloških poremećaja obuhvaća razne terapijske metode usmjerene na poboljšanje funkcionalnih sposobnosti i kvalitete života pacijenata. Fizioterapija je ključna u rehabilitaciji, s metodama poput Bobath koncepta, proprioceptivne neuromuskularne facilitacije (PNF), dinamične neuromuskularne stabilizacije (DNS), elektrostimulacije, kineziterapije i hidroterapije. Bobath koncept fokusira se na inhibiranje abnormalnih pokreta i poticanje normalnih obrazaca, dok PNF koristi dijagonalne pokrete i otpor za poboljšanje mišićne funkcije. DNS se temelji na principima razvojne kineziologije za obnavljanje posturalnih uzoraka, dok elektrostimulacija pomaže u obnovi mišićne funkcije. Kineziterapija koristi pokret za povećanje mišićne snage i sprečavanje kontraktura, dok hidroterapija koristi vodu za poboljšanje pokretljivosti i smanjenje boli. Sveobuhvatan pristup, uključujući razumijevanje neuroloških sustava, primjenu naprednih dijagnostičkih tehnika i učinkovitih rehabilitacijskih metoda, ključan je za uspješno upravljanje neurološkim poremećajima i postizanje optimalnih ishodnih rezultata za pacijente.