Štitna žlijezda je najveća endokrina žlijezda, smještena u donjem dijelu vrata ispod grkljana. Luči dva hormona: tiroksin (T4) i trijodtironin (T3), za čije je stvaranje ključan jod. Jod je esencijalni mikronutrijent ključan za sintezu hormona štitnjače. Nedostatak joda u trudnoći može dovesti do ozbiljnih komplikacija kod djeteta kao što su intelektualne teškoće, problemi s rastom, kretenizam itd. Lučenje tiroksina i trijodtironina potiče TSH (tireotropin), hormon kojeg luči hipofiza. Glavna je funkcija štitnjače regulacija rasta i razvoja stanica, što je posebno važno tijekom trudnoće za normalan fetalni razvoj. Bolesti štitnjače u trudnoći najčešće se manifestiraju kao hipotireoza (smanjena funkcija) ili hipertireoza (pojačana funkcija). Trudnoća je stanje koje karakteriziraju povećane metaboličke promjene, što dovodi do veće akumulacije joda u štitnjači i povećanja njezinog volumena, osobito u prvom tromjesečju. Estrogen i humani korionski gonadotropin (hCG) ključni su za funkcionalne promjene štitnjače u trudnoći. U prvom tromjesečju dijete je potpuno ovisno o majčinim hormonima jer nema razvijenu vlastitu štitnu žlijezdu. Danas se laboratorijska dijagnostika određivanja hormonskog statusa štitnjače temelji na određivanju vrijednosti TSH i fT4. Poremećaj koncentracije hormona štitnjače mogu dovesti do različitih razvojnih problema kod ploda. Biokemijski parametri koji se kontroliraju tijekom trudnoće su fT4, odnosno slobodni tiroksin, tireotropin te protutijelo na tireoidnu peroksidazu (anti-TPO) i protutijelo usmjereno na tireoglobulin (anti-Tg). Ultrazvučni pregled štitnjače uvelike pomaže kliničarima u postavljanju konačne dijagnoze, dok se laboratorijska dijagnostika temelji na imunokemijskim metodama RIA i IRMA.