Abstract | Nedonošče je svako živorođeno dijete rođeno prije završetka 37. tjedna trudnoće. Prijevremeni porod javlja se u otprilike 9 do 10% svih trudnoća i predstavlja glavni uzrok morbiditeta i mortaliteta kod djece mlađe od pet godina. Iako etiologija prijevremenog poroda još uvijek nije u potpunosti istražena i u većini slučajeva ostaje nepoznata, postoji niz mogućih čimbenika koji mogu doprinijeti ovoj pojavi. To uključuje stil života majke, infekcije prije ili tijekom trudnoće, dob majke, niži stupanj obrazovanja, poremećaj intrauterinog rasta i razvoja djeteta, patološka rastezanja i oštećenja maternice, stresni događaji tijekom trudnoće i mnogi drugi faktori. Također, dokazano je da zemlje s nižim bruto domaćim proizvodom bilježe višu stopu prijevremenih poroda, što je posebno izraženo u zemljama Afrike i Azije.
Zbog prijevremenog poroda, kod nedonoščadi ne dolazi do potpunog razvoja organskih sustava, što može uzrokovati brojne komplikacije. Jedan od glavnih uzroka smrtnosti kod novorođenčadi je nedovoljan razvoj vitalnih organa poput pluća, mozga i srca. Nedonošče se svojim izgledom značajno razlikuje od djece rođene u terminu. Njegova koža je ružičasta ili prozirna, nokti i bradavice slabo su razvijeni, a omjer veličine tijela i glave je neproporcionalan, odnosno trup je manji u usporedbi s velikom glavom. Prematurno dijete je hipotone muskulature, rijetko plače, slabog je glasa i oči drži uglavnom zatvorene, jer mu smeta svjetlost.
Jako je važno u prvim danima nakon rođenja nedonoščeta provesti fizioterapijsku procjenu i utvrditi o kojim poteškoćama je riječ. Procjena je uvijek usmjerena prema problemima nedonoščeta, a sastoji se od subjektivne i objektivne procjene. U objektivnoj procjeni osim opservacije, palpacije i mjerenja provode se i specifični testovi koji su priznati od znanstvene zajednice. Primjena pravovremene i ispravne fizioterapijske intervencije pruža veliku šansu za normalan psihomotorni razvoj nedonoščeta i kvalitetan život u kasnijoj dobi. Najčešće primjenjivane terapije u nedonoščeta su neurorazvojna i respiratorna fizioterapija, zatim terapija senzorne integracije, klokan metoda i pravilno pozicioniranje. Uz sve to važna je edukacija roditelja i obitelji koji naučene postupke fizioterapije primjenjuju kod kuće. |