Karcinom jajnika je po učestalosti peti najčešći uzrok smrti od malignih bolesti i prvi po smrtnosti žena od karcinoma spolnih organa. Zbog nespecifičnosti simptoma pretežito se otkriva u kasnijem stadiju bolesti. Točan uzrok nastanka je nepoznat. Najčešće se dijagnosticira starijim ženama (>60 godina). Najveći faktor rizika predstavlja pozitivna obiteljska anamneza na karcinom dojke i jajnika kao i mutacije u BRCA genima. Neoplazme jajnika se dijele na benigne, granično maligne i maligne. Najčešće su benigne novotvorine tj. ciste. Ne postoji adekvatna dijagnostička metoda probira za rano otkrivanje karcinoma jajnika stoga su važni redoviti ginekološki pregledi. Za točnu klasifikaciju i dijagnozu tumora koristi se imunohistokemijska metoda detekcije specifičnih proteinskih markera. Metoda se temelji na interakcijama antitijelo-antigen. Najčešće korišteni imunohistokemijski markeri koji su neophodni za dijagnostiku tumora jajnika su: PAX8, WT1, p53, Napsin A i hormonski receptori (ER i PR). Metode liječenja su uglavnom kombinirano kirurško liječenje i kemoterapija. Kirurško liječenje je opcija za većinu žena čak i u slučaju kada se karcinom ne može potpuno ukloniti. Neki od mogućih zahvata su histerektomija, unilateralna i bilateralna adneksektomija i omentektomija. Kemoterapija se daje intravenski i/ili intraperitonealno. Uz kemoterapiju koristi se i ciljana terapija. Dvije osnovne skupine lijekova za ciljanu terapiju su inhibitori angiogeneze i PARP inhibitori.