Krajem 1895. godine, W.C. Röntgenovim slučajnim otkrićem rendgenskih zraka, događa se jedna od prvih dijagnos琀椀čkih uporaba rendgenskih zraka za prikaz prijeloma kos琀椀ju. Zahvaljujući visokom sadržaju kalcija u kos琀椀ma, one su bile dobro vidljive na rendgenogramu. Među琀椀m, meka tkiva nisu se mogla međusobno razlikova琀椀 na rendgenskom prikazu što je potaknulo znanstvenike na daljnja istraživanja te su uočili da neke tvari imaju različitu rendgensku gustoću od gustoće prirodnih struktura organizma. Već 1896. godine su dr. William J. Morton i Edwin W. Hammer izložili ideju o neškodljivim sredstvima, slabo propusnima za rendgenske zrake, koja su nazivali kontrastna sredstva. „Kontrastna sredstva (KS) su tvari koje se namjerno unose u organizam prigodom izvođenja nekih radioloških postupaka, radi poboljšanja kontrastnos琀椀 prikaza različi琀椀h organa i tkiva ili radi pouzdanijeg otkrivanja neke patološke promjene ili poremećaja funkcije. Kontrastna sredstva nam pomažu da nekom radiološkom pretragom razlučimo tkiva koja na na琀椀vnom prikazu, tj. bez davanja kontrastnih sredstava, ne možemo razlikova琀椀.“ (1) „Kompjuterizirana tomogra昀椀ja je digitalna tehnika slikovnog prikaza koja koris琀椀 suženi (kolimirani) snop rendgenskog zračenja usmjeren okomito na uzdužnu os snimanog objekta što rezul琀椀ra poprečnim (aksijalnim) presjekom odabranog sloja.“ (2) Kod primjene kontrastnih sredstava u dijagnos琀椀čkim postupcima, kontrast se može unije琀椀 manualno (ručno) ili pomoću automatskih injektora. Tri najčešća načina davanja kontrasta su intravenski, oralno i rektalno ovisno o snimanom dijelu 琀椀jela. Isto tako, ovisno o snimanom dijelu, postoje i različite baze za kontrastna sredstva; najkorištenija su jod i barij. Kontrastne pretrage u kompjuteriziranoj tomogra昀椀ji dijelimo prema anatomskim regijama 琀椀jela. U ovom radu obradi琀椀 ćemo regiju glave, toraksa, abdomena i zdjelice. Neželjena reakcija je svako farmakodinamsko djelovanje u 琀椀jelu osim poželjnog – pojačavanje kontrastnos琀椀. Dijele se prema mehanizmu nastanka (kemotoksične, idiosinkra琀椀čke), brzini nastanka (akutne, odložene), težini (blage, ozbiljne, teške) i organu na kojem se očituju (kardiovaskularne, neurološke, renalne, hematološke).