Rukomet je sport sklon velikom broju ozljeda zglobova, tetiva, mišića i kostiju. Zbog karakterističnog izbačaja lopte prilikom šutiranja i bacanja dolazi do ozljeda ramena koje su česta pojava kod rukometaša i rukometašica. Najčešće ozljede ramenog obruča su nestabilnost ramena koja može biti prednja, stražnja i donja, ruptura rotatorne manžete koja može biti parcijalna ili potpuna, subakromijalni sindrom sraza odnosno sindrom naprezanja i ozljede tetive duge glave bicepsa. Do navedenih ozljeda može doći prilikom treninga ili utakmice, najčešće zbog kontakta s drugim igračima, pada, siline udarca ili tokom izbačaja lopte. Liječenje ozljeda potrebno je započeti što prije te se za to koristi klinička dijagnoza koja se postavlja pomoću anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda i radiološke obrade. Liječenje i rehabilitacija obuhvaćaju odmor, lokalnu primjenu protuupalnih lijekova, fizikalnu terapiju i operaciju. Kako bi se rukometaš/ica što prije vratio u igru potrebno je što prije započeti s adekvatnom rehabilitacijom. Od fizioterapijskih postupaka koriste se led, elektroterapija, terapija laserom, terapijski ultrazvuk. Nakon što se smanji bolnost kod sportaša kreće se s vježbama za povećanje opsega pokreta i vježbama jačanja muskulature. Edukacijom sportaša o izvođenju prevencijskih vježbi i vježbi istezanja, smanjit će se mogućnost za ponovnom ozljedom.