Tetanus je akutno, potencijalno smrtonosno neurološko stanje uzrokovano toksinom Clostridium tetani, bakterijom koja se obično nalazi u tlu, prašini i životinjskom izmetu. Bolest je karakterizirana ukočenošću mišića i grčevima, koji prvenstveno zahvaćaju mišiće čeljusti i vrata. Tetanus se javlja kada spore C. tetani uđu u tijelo kroz rane, posjekotine ili ubode, te pod anaerobnim uvjetima oslobađaju snažan neurotoksin, tetanospazmin, koji ometa otpuštanje neurotransmitera, što dovodi do kontrakcija mišića. Prevencija tetanusa prvenstveno je imunizacija. Cjepivo protiv tetanusnog toksoida, koje se često primjenjuje u kombinaciji s cjepivima protiv difterije i vrlo je učinkovito. Rutinski programi cijepljenja, posebice docjepljivanje svakih 10 godina, ključni su u održavanju imuniteta. Osim toga, pravilna njega rana i higijenske prakse, uključujući temeljito čišćenje posjekotina i ubodnih rana, ključni su kako bi se spriječilo da bakterijske spore dovedu do infekcije. Dijagnoza tetanusa je uglavnom klinička, na temelju karakterističnih simptoma. Laboratorijski testovi obično nisu korisni za potvrđivanje tetanusa, budući da je bakteriju teško izolirati, a ne postoje specifični dijagnostički testovi za tetanospazmin u krvotoku. Liječenje uključuje nekoliko pristupa: primjenu tetanusnog imunoglobulina za neutralizaciju cirkulirajućeg toksina, antibiotike poput metronidazola ili penicilina i agresivan debridman rane za uklanjanje nekrotičnog tkiva i bakterijskih spora. Osim toga, simptomatsko liječenje uključuje mišićne relaksanse i antikonvulzive za kontrolu grčeva, zajedno s respiratornom potporom u teškim slučajevima. Zdravstvena njega pacijenata s tetanusom usmjerena je na kontinuirano praćenje respiratorne i neuromuskularne funkcije, upravljanje bolovima i grčevima mišića, osiguravanje odgovarajuće prehrane i sprječavanje komplikacija kao što je aspiracijska pneumonija. Edukacija o cijepljenju i njezi rana neophodna je i za pacijente i za zajednicu kako bi se smanjila učestalost ove bolesti koja se može spriječiti. Rano otkrivanje, brzo liječenje i učinkovite intervencije medicinske sestre ključni su za poboljšanje ishoda.