Ovisnost o igrama na sreću kao javnozdravstveni problem se u Republici Hrvatskoj ne predstavlja često na takav način. Iako je legalan i općeprihvaćen oblik zabave, vrlo brzo može prerasti u patološki problem. Ovisnost o igrama na sreću ne utječe samo na osobu koja je oboljela, već i na njegovu cijelu obitelj. Utječe na fizičko i mentalno zdravlje pojedinca, dovodi do financijskih poteškoća i socijalne izolacije, narušava međuljudske odnose u obitelji i na poslu, a često i do kršenja zakona. S obzirom na brzo rastuću industriju poroka, zakonska regulativa na nacionalnoj i europskoj razini se susrela s velikim izazovima. Igre na sreću se medijski promoviraju, a zbog široke dostupnosti pogađa i mlađu i stariju populaciju. Kroz rad su prikazani rizični čimbenici koji doprinose razvoju ovisnosti. Liječenje bolesti ovisnosti predstavlja zahtjevan i dugotrajan proces. Osim hospitalizacije ili liječenja kroz terapijske zajednice u sklopu ambulanata i dnevnih bolnica, pacijenta je potrebno uključiti u procese rehabilitacije i resocijalizacije odnosno ponovne integracije u društvo. Za liječenje ovisnosti o igrama na sreću koriste se različite metode. Psihofarmaci će djelovati u trenucima izražene žudnje tijekom apstinencije te na komorbiditete uzrokovane ovisnošću. Terapijske zajednice, koje pružaju sigurno i motivirajuće okruženje za ovisnike, važna su komponenta procesa oporavka. Ovisnici tada imaju pristup stručnjacima iz različitih područja znanosti koji imaju za cilj simultano uključiti pacijenta u aktivnosti koje promiču socijalnu interakciju i osobni razvoj. Vrlo je bitno u terapijski proces uključiti obitelj osobe koja je ovisna o igrama na sreću. Ključna je uloga medicinskih sestara u multidisciplinarnom timu jer one ostvaruju prvi kontakt s pacijentom i stvaraju pozitivan halo efekt. Time se postiže dobrovoljni pristanak na liječenje koji je temeljni preduvjet za početak (uspješnog) liječenja.