Opekline su ozljede kože i/ili dubljih tkiva uzrokovane toplinom, kemikalijama, električnom strujom, zračenjem ili sunčevom energijom. Liječenje ovisi o stupnju opeklina, a uključuje hlađenje, čišćenje, previjanje, lijekove protiv bolova, te u teškim slučajevima, operaciju i terapiju. Prevencija opeklina uključuje izbjegavanje izvora topline, nošenje zaštitne opreme i pažljivo rukovanje kemikalijama. Postoje četiri stupnja opeklina: I. stupanj koji zahvaća vanjski sloj epidermisa, II. A stupanj koji zahvaća epidermis i površni sloja dermisa, II. B stupanj koji zahvaća duboke slojeve dermisa, znojnih i lojnih žlijezdi te dlake, III. stupanj koji zahvaća epidermis i dermis koji su potpuno uništeni uz manje-više oštećeno i potkožno tkivo, uz nekrozu tkiva i žila , te IV. stupanj koji zahvaća duboke strukture. Najvažnija mjera prve pomoći kod opeklina je brzo hlađenje opečene površine, time se uz ostale mjere prve pomoći značajno može poboljšati konačni ishod ozljede. Važno je procijeniti stupanj, površinu i dubine opekline. Kako bi došlo do zacjeljivanja opeklina, mora se pojaviti tri faze: upala, stvaranje granulacijskog tkiva odnsonso proliferacija i remodeliranje. Odabir obloga koji potpomažu i ubrzavaju proces cijeljenja rane od opeklina vrlo je važan. Nadomjestak odgovarajućom količinom tekućinom ključna je u prvom slučaju 24-48 h nakon opekotine. Svugdje pa tako i u opeklina može doći do komplikacija, što nam je za cilj spriječiti i reagirati na vrijeme, kako bi uklonili ili barem umanjili dodatne komplikacije pri liječenju bolesnika. Ključnu ulogu u liječenju ima također imunološki odgovor kod bolesnika. Sestrinske intervencije se protežu i kroz daljnju brigu o bolesnika kao što je zbrinjavanje bolesnika, praćenja vitalnih znakova, unosa i iznosa tekućine, ublažavanja boli i brojnih drugih. Još jedan od važnih aspekata je i psihološka pomoć bolesnika. Bolesnik prolazi kroz faze prilagodbe i suočavanje sa vlastitim emocijama, što može biti izazovno. Važno je prepoznati znakove anksioznosti, akutni stres, posttraumatski stresni poremećaj i prihvaćanje odnosno ne prihvaćanje slike o sebi i tijelo (ožiljci) kako bi se na vrijeme pružila adekvatna stručna i psihološka pomoć.