Lateralni epikondilitis, poznat i kao teniski lakat, predstavlja često mišidno-koštano oboljenje koje se manifestira kroz bol i osjetljivost u području lateralne strane lakta tj. lateralnog epikondila lakta. Uzrokovan je ponavljajudim stresom i prekomjernom upotrebom ekstenzorskih mišida podlaktice, što dovodi do mikrotrauma i degenerativnih promjena na tetivama koje se vežu za lateralni epikondil humerusa. Fizioterapija igra ključnu ulogu u liječenju ovog stanja, a pristup zasnovan na dokazima (Evidenced-Based Practice - EBP) osigurava da intervencije budu efikasne i sigurne. Jedan od osnovnih principa EBP-a u tretmanu lateralnog epikondilitisa je korištenje terapijskih vježbi. Istraživanja su pokazala da ekscentrične vježbe za ekstenzore podlaktice značajno smanjuju bol i poboljšavaju funkciju. Ove vježbe uključuju kontrolirano istezanje mišida dok se oni produžuju, čime se povedava njihova snaga i otpornost na povrede. Istraživanja su potvrdila da je ekscentrični trening efikasan u smanjenju simptoma lateralnog epikondilitisa, a mnogi fizioterapeuti ga koriste kao standardnu metodu liječenja. Primjena ortopedskih pomagala, kao što su trake i ortoze, također se preporučuje kao dio tretmana zasnovanog na dokazima. Studije su pokazale da nošenje elastične trake ili ortoze može smanjiti bol i omoguditi bolju funkcionalnost tokom aktivnosti. Ova pomagala pružaju dodatnu podršku mišidima i tetivama, smanjujudi stres na upaljeno područje. Fizioterapeuti koriste i elektroterapiju, uključujudi terapiju ultrazvukom, laserom i TENS-om (transkutana elektro neuro stimulacija), kao dio integriranog pristupa liječenju lateralnog epikondilitisa. Iako su rezultati istraživanja o efikasnosti ovih modaliteta različiti, neki pacijenti prijavljuju značajno olakšanje simptoma nakon primjene ovih tehnika. Konačno, edukacija pacijenata i modifikacija aktivnosti su ključni elementi tretmana zasnovanog na dokazima. Fizioterapeuti educiraju pacijente o prirodi njihovog stanja, važnosti pravilnog izvođenja vježbi i tehnikama za izbjegavanje ponovnog povrjeđivanja. Modifikacija aktivnosti, uključujudi prilagođavanje radnih i sportskih tehnika, može značajno smanjiti rizik od ponovnog pojavljivanja simptoma. Fizioterapija zasnovana na dokazima za lateralni epikondilitis uključuje kombinaciju terapijskih vježbi, manualne terapije, primjene ortopedskih pomagala, elektroterapije i edukacije pacijenata. Ovaj sveobuhvatni pristup osigurava da intervencije budu ne samo efikasne ved i prilagođene individualnim potrebama pacijenata, čime se postiže optimalan ishod liječenja.