Leukemija je bolest do sada nepoznate etiologije s izraženim čimbenicima rizika i genetskom predispozicijom. Nastaje procesom patološke proliferacije hemaopoetskih matičnih stanica u koštanoj srži, limfnim čvorovima i drugim organima, što rezultira povišenim brojem nezrelih, malignih stanica u koštanoj srži i cirkulirajućoj krvi. Najčešće se kao prvi simptom kod oboljelih javlja umor popraćen s nedefiniranim bolovima u kostima, koji sa sobom nosi smanjenje aktivnosti u djece. Akutna limfoblastična leukemija je najčešće dijagnosticirani oblik leukemije u djece te ujedno i najzastupljeniji oblik maligne bolesti u djece općenito. U Republici Hrvatskoj od ovog oblika leukemije godišnje oboli između trideset i pet do četrdeset djece te je nešto češća u dječaka. Drugi najzastupljeniji oblik leukemije je akutna mijeloblastična leukemija od koje godišnje u Republici Hrvatskoj oboli troje do četvero djece, a sama prognoza i ishodi liječenja lošiji su od prije spomenutog oblika leukemije. Pri liječenju djece oboljele od leukemije provode se posebni protokoli koji sadržavaju sve potrebne informacije o lijekovima, njihovim dozama te načinu i vremenu primanja. Samo liječenje je podijeljeno u četiri faze i traje između godine i pol pa sve do tri godine. Dosada nije otkriven način liječenja koji sa sobom ne nosi određene nuspojave što dodatno otežava plan i ishod liječenja. Takve nuspojave mogu značajno ograničiti ulogu fizioterapijske intervencije, kojom se pokušava održavati i povratiti fizičko i psihičko funkcioniranje oboljelog djeteta, baš kao i njegova samostalnost. Specifičnost fizioterapijskog tretmana upravo se odnosi na razne fizičke i psihosocijalne poremećaje kroz koje dijete prolazi tijekom liječenja. Gubitak koštane mase, problemi s kardiopulmonalnim sustavom, ograničenost lokomotornog sustava, umor i poremećaji metabolizma samo su neki od izazova, koje fizioterapeut mora procijeniti i na koje treba usmjeriti intervenciju. Povezivanjem različitih fizioterapijskih metoda jamče se najbolji rezultati po pitanju sprječavanja nastanka kontraktura, održavanja pokretljivosti, jačanja mišića i kardiorespiratorne izdržljivosti. Uočena je i pozitivna korelacija između uvođenja fizičke aktivnosti i psihičkog stanja djeteta. Bitno je da fizioterapeut vrši edukaciju oboljelog djeteta, kao i njegove obitelji o zdravim navikama i pravilnim obrascima ponašanja. Time se smanjuje rizik od pretilosti i metaboličkih poremećaja tijekom i nakon liječenja. Uvođenje tehnologije u fizioterapijsku intervenciju, donijelo je sa sobom mnoštvo pozitivnih stvari poput veće zainteresiranosti i motivacije djece za vježbanjem, no još uvijek nije skupljeno dovoljno znanstvenih dokaza koji potvrđuju, koliko je takav način virtualnog vježbanja uistinu koristan za psihofizički razvoj djece. Uvelike se govori, kako u suvremeno doba djeca bježe u virtualni svijet i manje su aktivna, pa bi virtualno vježbanje trebalo izbjegavati, međutim postoje i dokazi da djeca koja su za vrijeme bolesti provodila virtualno vježbanje, nakon izliječena češće se uključuju u različite sportske aktivnosti, što doprinosi boljoj kvaliteti njihova života.