Smatra se da je suicid treći uzrok smrti kod adolescenata te se se još naziva i „tihom epidemijom“. Predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem koji je prisutan kroz čitavu povijest ljudske zajednice. Adolescencija je razdoblje intenzivnih emocionalnih i psiholoških promjena, što može povećati rizik od suicidalnog ponašanja. Postoje brojni čimbenici koji povećavaju rizik za pojavu suicida, a psihičke bolesti dominiraju. Prepoznavanje upozoravajućih znakova, kao što su promjene u ponašanju, emocionalnom stanju i socijalnom funkcioniranju, ključno je za rano djelovanje odnosno sprječavanje ovog neželjenog događaja. Suicidalnim adolescentima treba posvetiti dovoljno vremena te uspostaviti odnos pun povjerenja. Važnu ulogu u prepoznavanju suicidalnog ponašanja ima obitelj, ali i okolina u kojoj adolescent odrasta. Adolescenti puno vremena provode sa svojim vršnjacima i u školskoj sredini te je jako bitno osjećaju li se ugodno i prihvaćeno u toj okolini ili im to predstavlja određeni stres. Jedan od ključnih elemenata u prevenciji je edukacija, a prevencija se provodi u tri razine, primarna, sekundarna i tercijarna. Ako osoba pokazuje znakove suicidalnih misli ili namjera, bitno je da se odmah uključi stručna pomoć. Suicidu kod adolescenata ne pridaje se dovoljno pažnje, iako postoji interes javnosti i medija u velikoj mjeri i dalje nije dovoljno prepoznat taj neželjeni događaj. Ovaj rad naglašava važnost kontinuiranog rada na prevenciji suicida, uključujući daljnja istraživanja i edukaciju svih članova društva. Prevencija suicida zahtijeva zajednički rad i napor društva kako bi se osigurala sigurna okolina za sve adolescente i na taj način spasili brojni životi i značajno poboljšala kvaliteta života