Moždani udar je iznenadno oštećenje moždanog tkiva kao posljedica poremećaja dotoka krvi u mozak. Zbog toga dolazi do odumiranja živčanih stanica u zahvaćenom dijelu mozga, odnosno dolazi do oštećenja moždanog tkiva i funkcija tijela kojima oštećeni dio mozga upravlja. Moždani udar može varirati u težini ovisno o veličini oštećenih područja moždanog tkiva. To može dovesti do trajnog oštećenja mozga, dugotrajne invalidnosti ili čak smrti. Postoje različite vrste moždanih udara, a simptomi mogu varirati od blage slabosti do paralize ili obamrlosti jedne strane lica ili tijela. Kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonanca koriste se u dijagnosticiranju i liječenju moždanog udara. Liječenje moždanog udara ovisi o vrsti moždanog udara i može uključivati lijekove, operaciju ili druge postupke. Postoje i mnogi koraci koji se mogu poduzeti kako bi se smanjio rizik od moždanog udara, uključujući kontrolu krvnog tlaka, prestanak pušenja, zdravu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost, kontrolu dijabetesa i ograničavanje konzumacije alkohola. Moždani udar također može imati značajan utjecaj na emocionalno zdravlje i važno je potražiti podršku. Postoje različiti rehabilitacijski programi. Najvažniji elementi rehabilitacije su fizikalna i kondicijska priprema, logopedska terapija i vježba funkcije gutanja. Cilj je smanjiti fizičke posljedice ako je moguće i naučiti se nositi s njima. Medicinske sestre imaju važnu ulogu u zdravstvenoj njezi bolesnika oboljelih od moždanog udara. Najčešće intervencije uključuju: kontinuirano praćenje vitalnih znakova, neurološkog statusa i razine svijesti, procjena akta gutanja, poznavanje protokola trombolize, priprema bolesnika za predviđene dijagnostičke postupke, sprječavanje komplikacija dugotrajnog ležanja, olakšavanje oporavka nakon moždanog udara, multidisciplinarna procjena, rad na postizanju zadovoljavajuće kvalitete života sukladno bolesnikovim mogućnostima, savjetovanje o prehrani, jasna i učinkovita komunikacija, sprječavanje mogućih neočekivanih neželjenih događaja, edukacija bolesnika i obitelji. Radna terapija uči kako unatoč ograničenjima što samostalnije upravljati svakodnevnim životom. Uspjeh ovisi o oštećenom području mozga i općem tjelesnom stanju pacijenta, njegovim fizičkim i mentalnim sposobnostima prije moždanog udara, njegovoj socijalnoj situaciji, te njegovoj sposobnosti učenja i stavu. Strpljenje i ustrajnost su presudni. Mnogi sekundarni učinci moždanog udara mogu povećati rizik od pada, zbog čega je neophodno da osobe koje su preživjele moždani udar, zdravstveno osoblje i članovi obitelji osiguraju odgovarajuće mjere za prevenciju pada. Rizik od pada je povećan nakon moždanog udara zbog slabosti nogu, poremećaja ravnoteže, poremećaja vida, funkcionalne ovisnosti, kognitivnog oštećenja i gubitka osjetila. Padovi izlažu osobu opasnosti od ozbiljnih ozljeda i smanjuju njihovu sposobnost da ostanu neovisni i uzrokuju niz individualnih i socioekonomskih problema. Cilj prevencije pada je smanjiti rizik od pada i time spriječiti padove. Pad je obično multifaktorijalan, uzrokovan složenom interakcijom između unutarnjih i vanjskih čimbenika. Padovi također mogu biti nespecifična manifestacija niza kroničnih i akutnih stanja.