Kirurške infekcije čine gotovo trećinu svih bolničkih infekcija, predstavljajući ozbiljan klinički problem usprkos primjeni aseptičnih tehnika. Infekcija može biti lokalizirana na liniju šava ili se proširiti na cijelo operativno područje. Budući da se razvijaju u kontroliranim bolničkim uvjetima, svrstavaju se u nozokomijalne, odnosno intrahospitalne infekcije. Infekcija kirurškog mjesta nastaje unutar 30 dana od operacije, najčešće između petog i desetog dana, ili unutar godinu dana nakon ugradnje proteze ili implantata. Cijeljenje rane predstavlja normalan odgovor organizma na ozljedu i započinje čim dođe do prekida integriteta kože. Cijeljenje rane odvija se u četiri faze: hemostaza, upalna faza, proliferacijska faza i faza remodelacije. Infekcija je ključni čimbenik koji može usporiti ovaj proces. Izvori infekcije kirurške rane mogu biti endogeni ili egzogeni. Razvojem medicine dolazi do pojave multirezistentnih sojeva bakterija, što dodatno komplicira postoperativne infekcije. One predstavljaju značajno financijsko opterećenje za zdravstveni sustav te su ozbiljan javnozdravstveni problem, jer su povezane s duljim oporavkom, dužim boravkom u jedinicama intenzivnog liječenja i višim stopama mortaliteta. Faktori rizika uključuju osobnu predispoziciju pacijenta kao što su starija životna dob, pretilost, prethodne bolesti, pušenje, dijabetes itd., ali i rizike na koje se može utjecati kroz organizaciju preoperativne skrbi. Prevencija infekcija odgovornost je svih zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika, a ključni korak je adekvatna higijena ruku. Prevencija kirurških infekcija treba se provoditi tijekom preoperativne, intraoperativne i postoperativne faze. Preoperativne mjere uključuju tuširaje antiseptikom, odstranjivanje dlaka i primjenu antibiotske profilakse. Intraoperativne mjere uključuju kirurško pranje ruku, primjenu zaštitne odjeće i obuće, upotrebu sterilnih rukavica, dezinfekciju operacijskog polja, adekvatne uvijete u operacijskoj sali, poštivanje kirurške asepse. Svi postupci vezani uz ranu moraju se izvoditi aseptičnom tehnikom. Nakon operacije, važno je prekinuti antibiotsku profilaksu u skladu s važećim smjernicama, te redovito pregledavati i njegovati ranu. Bolesnik koji je otpušten iz bolnice treba dolaziti na redovite kontrole kod nadležnog kirurga i obiteljskog liječnika. Medicinske sestre igraju ključnu ulogu u prevenciji, stoga moraju biti dobro educirane i upoznate sa svim pravilima asepse te kontinuirano nadograđivati svoje znanje i vještine prema novim smjernicama.