Abstract | Cervikobrahijalni sindrom je sve češći problem kod sve mlađe populacije ljudi, pogotovo kod radne populacije, predstavlja sve veće opterećenje za zdravstveni sustav jer je liječenje dugo, sporo i skupo, a to je i glavni zašto smo se u radu odlučili istražiti body tehniku kao kineziterapijsku metodu u tretiranju ovog sindroma te pozitivnom utjecaju na držanje tijela. Stoga, ovaj rad ima za cilj istražiti primjenu body tehnike kao nove i inventivne metode u liječenju ovog sindroma, te njen povoljan utjecaj na posturalne promjene uzrokovane ovim sindromom.
UVOD
U radu je prikazano kako vježbe iz body tehnike utječu na pacijenticu sa posturalnim promjenama sa dijagnozom cervikobrahijalnog sindroma. Ovom tehnikom želimo na jednostavan i zabavan način postići sve efekte kineziterapije u kratkom roku. Osim djelovanja na vrat i ramena, vježbama body tehnike obuhvaćen je cijeli kinetički lanac, dakle: vratnu, torakalnu i lumbalnu kralježnicu, kukove, koljena te naravno i stopalo. Znači tehnika će osim na primarni problem utjecati na kompletan biomehanički lanac, te time utjecati na poboljšanje cjelokupne posture pacijentice.
HIPOTEZA
Vježbe body tehnike ne utječu na smanjenje boli, povećanje pokretljivosti vrata i ramenog obruča, povećanje mišićne snage vratnih mišića te mišića ramenog obruča, kao i na povećanje funkcionalnosti kod pacijentice sa dijagnozom cervikobrahijalnog sindroma i posturalnim promjenama vratne kralježnice i ramena.
METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
U istraživanju je praćena jedna pacijentica u razdoblju od 6 mjeseci, vježbe su provođene 3 puta tjedno u trajanju od 45 minuta.
Vježbe su opisane u knjizi body tehnika, jedinstven način tjelovježbe, Ana Marija Jagodić Rukavina, 2006. Kineziterapija je trajala 45minuta i sastojala se od predvježbi da bi pacijenticu osvijestili o posturi i zagrijali na zglobnoj osnovi, zatim su rađene vježbe iz zone 1 i zone 2, za vratnu i torakalnu kralježnicu, a sa napretkom u pokretljivosti, smanjenju boli i povećanju snage su vježbe nadograđivane i ubačeni su rekviziti, i to štap, velika i mala lopta, te na kraju utezi od 0,5 kg i 1kg.
Mjerenje je provođeno svaka 3 tjedna kroz 6 mjeseci individualnih vježbi body tehnike. Od mjernih instrumenata koristiti će se goniometar i centimetar traka za mjerenje opsega pokreta u ramenu i vratu. Mjeriti će se abdukciju i antefleksiju koje su radile najveći problem, zatim laterofleksiju vrata, koristi se i vizualnu analognu skalu boli (VAS ) da bi se moglo pratiti bol u ramenu, upitnik za procjenu nesposobnosti ruke, ramena i šake (DASH), test stabilnosti lopatice - lateral scapular slide test ili Kibllerov test (LLST) (Curtis T, 2008) .
Osim ovih standardnih fizioterapijskih mjerenja smo raditi že se i 5 testova standardiziranih u body tehnici i opisanih u knjizi body tehnika, jedinstven način tjelovježbe autorice Ana Marija Jagodić Rukavina, 2006. Svaka 2 tjedna će se testirati 5 testova gibljivosti koja su u radu opisana. Testovi se procjenjuju grafikonom.
REZULTATI
Dobiveni rezultati KROZ 6 mjeseci body vježbi pokazuju su bitno poboljšanje u opsegu pokreta vratne kralježnice i ramena, smanjenje boli kroz pokret i u mirovanju, povećanje pokretljivosti u svim testovima specifičnim u body tehnici, povećanu stabilnost lopatice i potpunu funkcionalnost ruke i ramena u svakodnevnim aktivnostima. |