Abstract | Elektrokonvulzivna stimulacija je kontrolirani medicinski postupak koji izaziva napadaj kod anesteziranog pacijenta kako bi se postigao terapeutski učinak. EKS je najdjelotvorniji akutni tretman za afektivne poremećaje, nadmašujući učinkovitost antidepresivnih lijekova. EKS se koristi u psihijatriji od prve polovice 20. stoljeća, a njezina primjena se s vremenom mijenjala i usavršavala. Unatoč početnim hipotezama, praksa konvulzivne terapije napredovala je zbog uočenog kliničkog poboljšanja, osobito kod depresije. Godine 1938. Cerletti i Bini uspješno su izazvali napadaj električnim podražajem, uvodeći EKS kao učinkovit tretman za teške mentalne bolesti. Međutim, neselektivna primjena tijekom sredine 20. stoljeća, zajedno s negativnim medijskim prikazima, stvorila je stigmu. Prevladavanje te stigme zahtijeva edukaciju zdravstvenih djelatnika o suvremenoj praksi EKS-a kako bi pacijenti mogli donositi informirane odluke temeljene na znanstvenim činjenicama, a ne na predrasudama. Medicinske sestre igraju ključnu ulogu u informiranju pacijenata, pomažući im da donesu racionalne odluke o liječenju i pružajući skrb za njihove kliničke i psihološke potrebe. Iako mehanizam djelovanja EKS-a još uvijek nije potpuno razjašnjen, postoje brojne biološke teorije koje se mogu podijeliti u dvije skupine. Prve su prema vremenu kada su nastale, a druge prema vrsti promjena. Prema vremenu nastanka promjene su iktalne, postiktalne i interiktalne. Prema vrsti učinaka promjene su podijeljene na povećanje propusnosti krvno moždane barijere, učinak na neurotransmitore, strukturne promjene mozga, neuroplastične promjene, neurotropne promjene, neuroinflamatorne promjene, neuroendokrine promjene te učinak na ekspresiju gena. EKS djeluje antidepresivno, antipsihotično, antikatatono i antiparkinsonski. Indikacije za EKS uključuju tešku depresivnu epizodu sa suicidalnošću, teške epizode depresije i manije u okviru bipolarnog afektivnog poremećaja sa suicidalnošću ili agitacijom, manični delirij, katatoniju, maligni neuroleptički sindrom, postpartalnu depresiju, terapijski rezistentne poremećaje raspoloženja i terapijski rezistentnu shizofreniju. Protokol primjene EKS-a danas je vrlo siguran, a rizik od teških komplikacija minimalan. Nuspojave EKS-a mogu biti somatske, poput glavobolje, mučnine i povraćanja, te kognitivne, kao što je smetenost. EKS se danas primjenjuje u intravenskoj općoj anesteziji, s ciljem izazivanja konvulzija koje traju od 30 do 60 sekundi. Bilateralno pozicionirane elektrode smatraju se zlatnim standardom u primjeni EKS-a. S obzirom na ključnu ulogu EKS-a u suvremenoj skrbi za mentalno zdravlje, važno je da svi članovi zdravstvenog osoblja imaju adekvatno znanje o ovoj terapiji. |