Deformacije u području vrata najčešće nastaju zbog promjena na koštanim strukturama ili mekim tkivima, a među češćim prirođenim problemima je mišićni krivi vrat, odnosno tortikolis. Javlja se u novorođenčadi i dojenčadi, a osnovno kliničko obilježje ove prirođene mane je krivo držanje glave koja je uvijek nagnuta na bolesnu stranu. Osim tog obiljžja prisutna je rotacija glave i pogled usmjereni na suprotnu stranu. Tortikolis često dolazi uz druge prirođene mane lokomotornog sustava kao što su proces usporenog razvoja zgloba kuka i ekvinovarus stopala. Postoje dva osnovna oblika prirođenog tortikolisa: mišićni i koštani. Prirođeni mišićni tortikolis treća je po učestalosti prirođena bolest lokomotornog sustava povezana sa skraćenjem sternokleidomastoidnog mišića, pa upravo zbog toga dolazi do nagiba glave i vrata na bolesnu stranu te rotacije na suprotni stranu. Iako tortikolis može biti otkriven na pregledu kod pedijatra ili ortopeda, obično su roditelji ti koji primjete da dijete u prvim tjednima nakon rođenja stalno drži glavu nagnutu na jednu i rotiranu na suprotnu stranu. Najvažnija metoda konzervativnog liječenja prirođenog mišićnog tortikolisa je fizioterapija i zbog toga se terapijske vježbe istezanja i rotacije glave i vrata provode svakodnevno prvih šest mjeseci djetetova života, a često i kasnije ukoliko nije došlo do izlječenja tortikolisa. Uz liječenje pokretom u terapiji se koriste i ovratnici koji trajno zadržavaju svoj oblik i djelovanje te pridonose ispravljanju nagiba glave i vrata. Vježbe se izvode najčešće pasivno, ali i aktivno dok dijete leži na leđima ili trbuhu barem tri puta dnevno. Kod aktivnih vježbi, pokušava se stimulirati dijete uz pomoć igrački da okreće glavu na bolesnu stranu kako bi se aktivno istezao i jačao oštećeni mišić. Metode u kojima se djetetu pruža dovoljno zanimljivih igrački dobra su senzomotorna stimulacija, ali jednako je važan i sam proces hranjenja, odnosno dojenja koji potiče dijete da okreće glavu na zahvaćenu stranu i tako kroz duži period isteže sternokleidomastoidni mišić. U slučaju da fizioterapija ne osigura uspjeh u liječenju, potrebno je operativnim zahvatom učiniti opuštanje sternokleidomastoidnog mišića, a najčešće se koristi unipoloarno opuštanje. Posebno je važna uloga fizioterapeuta u edukaciji roditelja o korekciji položaja glave i vrata djeteta prilikom ležanja, spavanja, igranja, hranjenja i nošenja, kako bi se postigli izvanrednoi rezultati u terapiji.