Abstract | Adolescencija je životna faza između djetinjstva i odrasle dobi. U tom razdoblju, ova populacija doživljava brz kognitivni, psihosocijalni i fizički rast i razvoj što uvelike utječe na njihovo ponašanje, osjećaje, donošenje odluka i komuniciranje s ostatkom svijeta. Bolnice postoje za dijagnosticiranje, liječenje i rehabilitaciju pacijenata. Hospitalizacija je izazovan i stresan događaj za adolescente zbog njihove specifične faze razvoja koja uključuje fizičke, socijalne i emocionalne promjene. U tom periodu adolescenti se suočavaju s prijelazima iz djetinjstva u odraslu dob, što uključuje povećanu potrebu za samostalnošću, razvijanjem identiteta i stvaranjem važnih društvenih odnosa. Otkrivanje bolesti i potreba za hospitalizacijom može narušiti njihov osjećaj kontrole, samopoštovanje te društvene veze što dodatno otežava njihov proces prilagodbe. Adolescenti koji su hospitalizirani zbog kroničnih ili ozbiljnih zdravstvenih problema imaju značajne potrebe osim medicinskog liječenja, uključujući emocionalnu podršku za tjeskobu i stres, akademsku i obrazovnu podršku za učenje i društvenu podršku za smanjenje izolacije. Napredak u medicinskim istraživanjima i liječenju mnogih kroničnih i po život opasnih bolesti rezultirao je sve većim brojem adolescenata koji dulje žive s ovim stanjima. Postaju društveno izolirani od svojih obitelji, školskih kolega i prijatelja te od rutine svakodnevnog života i trebaju snažnu akademsku i društvenu podršku tijekom oporavka kako bi prevladali svoju izolaciju. Zdravstveni djelatnici u komunikaciji s adolescentima često su suočeni s komunikacijskim preprekama s adolescentima koji prolaze kroz psihološke i društvene promjene. Učinkovita komunikacija i empatija ključni su za interakciju između pacijenta i zdravstvenih djelatnika i pokazalo se da su povezani sa zadovoljstvom pacijenata, otkrivanjem informacija, suglasnošću i naposljetku s ishodima medicinskog procesa. Idealno okruženje za hospitalizirane adolescente je ono koje se bavi njihovim medicinskim, pravnim psihosocijalnim potrebama, povjerljivošću, privatnošću i obrazovnim potrebama uz održavanje sigurnosti i ograničavanje poremećaja u njihovim životima i razvojnim zadaćama tipične adolescencije. Dulje vrijeme hospitalizacije može biti povezano s negativnim iskustvom pacijenata i osoblja, kao i povećanim bolničkim komplikacijama, od kojih se mnoge mogu spriječiti. Temeljno znanje o rastu i razvoju adolescenata, kao i razumijevanje pravnih i etičkih pitanja koja utječu na adolescente, ključno je za pružanje sveobuhvatne zdravstvene skrbi hospitaliziranim adolescentima. |