Limfome opisujemo kao heterogenu skupina neoplazmi koji proizlaze iz retikuloendotelnog i limfatičnog tkiva. Postoje dva osnovna oblika, Hodgkinov i non-Hodgkinov limfom. U većini slučajeva, bolest se manifestira ili uvećanim limfnim čvorovima nazvano nodularni tip ili ekstranodularnim tipom, definiran prisutnošću bolesti u drugom organu koji sadrži limfno tkivo. Za dijagnozu ovog entiteta odrasli koriste Ann Arbor klasifikaciju, a djeca St. Jude klasifikaciju, što su klasifikacije koje dijele bolest u 4 stadija. Na kliničkom pregledu radimo slikovnu pretragu, izvedemo ultrazvuk ili se koristimo kompjuteriziranom tomografijom uvećanog limfnog čvora. Potvrditi dijagnozu moramo biopsijom, bilo igleno ili kirurški, dok se stadiji određuju slikovnim metodama poput MR, CT i PET CT. Također koriste se i standardne hematološke i biokemijske pretrage poput sedimentacije eritrocita, kompletne krvne slike i diferencijalne krvne slike, LDH, haptoglobin, elektroforeze proteina, bakra, beta 2 mikroglobulina i drugih uobičajenih poput glukoze, bilirubina, hepatograma, kreatinina, ureje, elektrolita (Na, K, kalcij). Nakon uzimanja uzoraka limfnog čvora ili ekstripacije limfnog čvora te biopsije drugih tkiva poput koštane srži ili drugih organa, potrebno je adekvatno postupati s materijalima i dostaviti ih u odgovarajućem mediju u laboratorij za određivanje patohistološke dijagnoze. Laboratorijske navedene i radiološke metode koristimo i za praćenje uspješnosti liječenja. Nakon dijagnoze, kemoterapije s dodatkom imunoterapije, najčešće monoklonskih protutijela, provodi se prva linija liječenja i druga linija liječenja, u slučaju napretka ili neuspjeha prve linije kako bi se postigao povoljan odgovor na liječenje, odnosno remisija bolesti. Mlađe bolesnike od 65 godina podvrgavamo autolognoj transplantaciji krvotvornih matičnih stanica, dok manji broj bolesnika u kasnijim linijama liječenja liječimo alogeničnom transplantacijom krvotvornih matičnih stanica ili CAR-T staničnom terapijom