Lateralni epikondilitis je stanje odnosno ozljeda koja nastaje konstantnim prenaprezanjem mišića i tetiva podlaktice. Isto to prenaprezanje dovodi do upala tetiva i mikro oštećenja u vezivnom tkivu. Lateralni epikondilitis često se naziva i teniski lakat iako nije karakteristična ozljeda sportaša. Samo 5% osoba dijagnosticiranih lateralnim epikondilitisom imaju poveznicu sa sportom. Ovo stanje klasični je primjer sindroma prenaprezanja u kojemu zbog prekomjerne i repetitivne korištenosti dolazi do oštećenja ekstenzornih mišića podlaktice. Najčešće zahvaćeni mišići ovim sindromom na podlaktici jesu m. extensor carpi radialis brevis, m. extensor digitorum, m. extensor digiti minimi i m. extensor carpi ulnaris. Lateralni epikondilitis javlja se najčešće u dobi od 35-54 godine sa prevalencijom od 1-3%. Najčešće nastaje kod repetitivnih pokreta i aktivnosti gornjih ekstremiteta kao što su korištenje računala, dizanje teških predmeta, brza izmjena pokreta supinacije i pronacije podlaktice i ponavljajuće aktivnosti koje dovode do vibracija podlaktice. Zanimanja kod kojih se najčešće manifestira lateralni epikondilitis su električari, vrtlari, informatičari i osobe koje rade za računalima. Za dijagnosticiranje se koriste razne metode od kojih su najčešće subjektivni i objektivni pregled, brojni upitnici, opservacija i palpacija, antropometrijska mjerenja, procjene mišićne funkcije i specifični testovi za procjenu boli i funkcije lakatnog zgloba. Lateralni epikondilitis kao i većina ostalih stanja i bolesti ima akutnu i kroničnu fazu. Liječenje u akutnoj fazi ima za cilj smanjenje boli i upale. U daljnjem liječenju cilj terapije je poboljšanje funkcije i fleksibilnosti, povećanje mišićne snage te osobu vratiti na početnu razinu funkcioniranja. Tijekom fizioterapijske intervencije brojne su metode i postupci ali neki od najvažnijih su terapijske vježbe, krioterapija, elektroterapijske procedure, terapijski ultrazvuk i kinesiotaping. Lateralni epikondilitis može se liječiti i operativno ako prethodno navedene metode nemaju pozitivan učinak. U cijelom procesu terapijske intervencije odvija se i edukacija pacijenta. Bez prave edukacije nema ni dobrih rezultata. Osim pravilnog izvođenja terapijskih vježbi i pristupanja rehabilitaciji educiranje pacijenta označava i edukaciju o zdravom načinu života. Prestanak pušenja, zdrava prehrana i preporučena tjelesna težina mogu značajno ubrzati proces rehabilitacije.