Nagla srčana smrt predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem i jedan je od vodećih uzroka smrti u Europi. Većina slučajeva naglog srčanog zastoja (NSZ) događa se izvan bolničkog okruženja, što naglašava važnost pružanja rane reanimacijske skrbi kako bi se povećale izglede za preživljavanje. Preživljavanje kod NSZ-a opada za 10% sa svakom minutom bez liječenja. Edukacija javnosti o prepoznavanju srčanog zastoja, provođenju kardiopulmonalne reanimacije (CPR) i korištenju automatskih vanjskih defibrilatora (AVD) ključna je za povećanje stope preživljavanja. Uloga zajednice, uključujući javne kampanje i zaklade, te korištenje tehnologije, kao što su mobilne aplikacije za angažiranje volontera, značajno doprinose bržoj i učinkovitijoj intervenciji. Primjeri dobre prakse iz zemalja poput Danske i Švedske pokazuju kako sustavi za angažiranje volontera putem mobilnih aplikacija mogu povećati stopu preživljavanja. Unatoč naporima, postoje ograničavajući faktori poput nedostatka svijesti, neravnomjerne distribucije AVD uređaja i financijskih izazova koji mogu smanjiti učinkovitost tih inicijativa. Suradnja s hitnim službama, uključujući medicinske prijavno-dojavne jedinice i smjernice Europskog vijeća za reanimaciju (ERC), značajna je za osiguranje brze i učinkovite reanimacijske skrbi. Kontinuirana edukacija, podrška javnosti i implementacija ERC smjernica osiguravaju dosljednu i učinkovitu reanimacijsku skrb, povećavajući izglede za preživljavanje i smanjujući dugoročne posljedice srčanog zastoja.