Embrionalni razvoj čovjeka obuhvaća razdoblje između trećeg i osmog tjedna razvoja. To razdoblje može se nazvati i razdobljem organogeneze jer se tada stvaraju osnove svih tkiva i organa iz tri zametna listića. Prije embrionalnog razdoblja značajni su procesi nastanka muške jajne stanice (spermatogeneza) i ženske jajne stanice (oogeneza) te proces oplodnje. Spajanjem spermija i jajne stanice dolazi do oplodnje i stvaranja zigote iz koje diferencijacijom nastaje blastocista, a zatim i embrij. Kroz razvoj embrija iz zametnog listića ektoderma razvijaju se: središnji i periferni živčani sustav, epifiza, hipofiza, osjetilni epitel oka, uha i nosa, epidermis i njegovi derivati; kožne i mliječne žlijezda, nokti i kosa te u području glave i lica stvaraju se vezivno tkivo, kosti, mišići i zubi. Iz mezoderma nastaju: hrskavice, kosti, vezivna tkiva, mišići, srce, krvne i limfne stanice, bubrezi, kora nadbubrežne žlijezde, slezena, spolne žlijezde i njihovi kanali. Endoderm se pretvara u: epitel crijeva, epitel mokraćne cijevi i mjehura, stromu tonzila i timusa, parenhim štitne žlijezde, epitel bubnjišta i Eustahijeve cijevi, epitelnih tjelešaca, jetre i gušterače. Uz razvoj svih tih organa dolazi i do značajne promjene oblika embrija, koji poprima prepoznatljiv oblik ljudskog tijela. Nakon embrionalnog razdoblja slijedi fetalno razdoblje u kojem dolazi do konačnog sazrijevanja organa i rasta fetusa prije poroda. Od tri razdoblja trudnoće embrionalno razdoblje je najosjetljivije na tvari ili čimbenike koji uzrokuju poremećaje u razvoju, malformacije ili anomalije. S ciljem ranog otkrivanja takvih patoloških stanja postoje neinvazivne i invazivne metode. Takvim metodama dolazi se do uzorka koji se onda u različitim laboratorijskim analizama, poput citogenetičkih, molekularnih, biokemijskih i hematoloških, koristi za postavljanje dijagnoze genskih poremećaja, kromosomskih i drugih bolesti.